Naziv i definicija Kur’ana

Kur’an (arap. qur’ān: kazivanje, recitiranje), muslimanska sveta knjiga i glavni izvor islamskoga naučavanja; sadrži duhovna, dogmatska i pravna načela. Prema islamskom naučavanju to je nestvorena Božja riječ objavljena Muhammedu a.s.(alejhi selam- neka je mir Božiji na njega) preko meleka Džibrila, na arapskom jeziku.

Kur’an je Allahov Govor, nadnaravan i objavljen Muhammedu a.s., zapisan u zbirke među dvije korice i vjerodostojno prenesen, a samo njegovo učenje je ibadet, tj. pobožan čin. To je posljednja u nizu Božijih objava, i ta je činjenica u mnogome odredila sadržaj i poruku ove Božije knjige.

Muslimani širom svijeta posljednjih deset dana svetog mjeseca ramazana provode u ibadetu, ali na jedan poseban način, u itikafu.

Itikaf predstavlja islamsku dužnost, odnosno, dužnost zajednice da se posljednjih deset dana mjeseca posta provede u džamiji, gdje je jedina obaveza ibadet Allahu dž.š. Pošto itikaf predstavlja kolektivnu dužnost muslimana, preporučuje se da barem jedna osoba iz nekog mjesta provede posljednjih deset dana u ibadetu Allahu, kako bi obaveza pala sa drugih stanovnika tog mjesta. Ako ne bi niko bio zatvoren u itikafu, čitavo stanovništvo bi nosilo teret zbog toga, a u suprotnom, obaveza pada sa čitavog stanovništva. Osoba koja je u itikafu zove se mutekif.

Gračanice, kad bar ne bi bila od kamena,
kad bi se mogla na nebesa vazneti

(Desanka Maksimović, Gračanica)

Razgovor s fra Pericom Martinovićem
Upravo sada vidimo kako ne možemo samostalno živjeti i neodgovorno se ponašati. Dionici smo ogromne obitelji, obitelji ljudi i baš zato moramo biti odgovorni kao pojedinci da bi tako mogla napredovati cijela ljudska zajednica.

Razgovarao: Jozo Jezerčić
Svi koji poznaju fra Pericu Martinovića, župnog vikara u Franjevačkom samostanu u Tolisi, znaju da se radi o iznimnom svećeniku koji je uvijek na raspolaganju. S jednakim žarom i ljubavlju će slaviti sv. misu, ispraćati i dočekivati hodočasnike, pružiti utjehu kroz ispovijed ili privatni razgovor, ali i dočekati putnika-namjernika kako bi ga upoznao s poviješću i bogatstvom samostanskog muzeja i knjižnice.

Ovo nije priča o fra Perici i njegovom svećeničkom i redovničkom životu – za to bi nam trebalo puno više pitanja i vremena – nego njegovo kratko viđenje zabrane slavlja svetih misa s vjernicima i njegova poruka svim ljudima u ovom vremenu pandemije i silnih zabrana.

Krsna slava predstavlja jedan od najprepoznatljivijih običaja Srba. Krajem 2014. godine, ovaj pravoslavni običaj postao je dio kulturnog nasljeđa UNESKO.

Kod Srba, slava se još naziva krsno ime, krsna slava i sveti. Predstavlja jedan od najvažnijih porodičnih praznika, a povezana je sa praznovanjem nekog od hrišćanskih svetitelja.

Po nekim istoričarima, krsna slava je običaj koji datira iz 11. vijeka, a po drugima iz 9. vijeka. Najvjerovatnije potiče iz staroslovenskog običaja proslavljanja nekog porodičnog pretka ili više porodičnih predaka. Kult porodice je oduvijek zauzimao važno mjesto kod svih slovenskih naroda. Proslavljanjem predaka, održavala se veza sa porijeklom, čime su porodice prenosile kulturno nasljeđe sa koljena na koljeno.

Na današnji dan, 22. aprila 2010. godine, osnovan je Odbor za međureligijsku saradnju Goražde. Te godine, zajedno sa Bijeljinom, Brčkom i Orašjem, bio je jedan od četri novoosnovana odbora Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini, tada pionirskog projekta. Danas je jedan od petnaest odbora ovoga Vijeća.