Hodočašće sv. Ivi u Podmilačje bosanski je El Camino

Velimir Bugarin, etnolog i kulturni antropolog iz Novog Travnika, za Dnevnik.ba je govorio o tradiciji hodočašća svetom Ivi u Podmilačje nadomak Jajce, specifičnostima tog hodačašća, narodnim vjerovanjima u Središnjoj Bosni i Hercegovini. U nastavku vam prenosimo navedeni tekst.Ivandan, odnosno, spomendan svetom Ivanu Krstitelju slavi se 24. lipnja i najznačajniji je, počinje Bugarin, blagdan ljetnog ciklusa koji se osobito štuje na području Središnje Bosne gdje je središnja proslava u Podmilačju nadomak Jajca.

Podmilačje – najveće nemarijansko svetište u BiH 

“Riječ je od najvećem nemarijanskom svetištu u BiH koje je inače jedno od najstarijih svetišta u BiH uopće. Iz svih krajeva Bosne i Hercegovine te inozemstva rijeke hodočasnika, bez obzira na društveni status i životnu dob, dolaze u Podmilačje ponizno moleći sv. Ivu za pomoć, sreću i zaštitu”, izjavio je Bugarin za Dnevnik.ba. 

Riječ je, navodi Bugarin, o  pokorničkom i zavjetom središtu što potvrđuju broji zapisi  iz prošlosti. 

Sv. Ivi se zavjetuju katolici, muslimani, pravoslavci, Romi 

“Posebnu skupinu bolesnika koji dolaze u Podmilačje čine duševni bolesnici i oni, kako se vjeruje, koje je đavao opsjednuo. Kao svetac koji pomaže u nevolji, sv. Ivo popularnost je stekao ne samo kod katolika već i kod pravoslavca, muslimana i Roma”, napominje Bugarin. 

Brojni vjernici, podsjeća, iz Travnika, Novog Travnika, Viteza, Busovače, Kiseljaka i Fojnice uoči blagdana pješice kreću na hodočašće preko Vlašića u Podmilačje. Neki se od hodočasnika odlučuju poći bosi u Podmilačje izvršavajući tako svoje dane zavjete. 

“Ovaj blagdan  poklapa se s vremenom ljetnog solsticija, najdulje noći i početka ponovnog slabljenja sunca. U noći uoči sv. Ive širom Lašvanske doline pale se krijesovi (cvitnjaci) gotovo kod svake kuće. Prethodno bi djeca uz neku odraslu osobu prikupila granje, staru slamu ili bi usjekli u šumi smreke i slagali ih na jednom, obično ustaljenom mjestu u dvorištu ili selu”, ističe Bugarin i dodaje kako se oko krijesa  okupljaju susjedi, a mladi i djeca pjevaju, plešu te preskaču oganj. 

Narodni običaji: Krijesovi, cvitanjaci, moć vode i vatre

“Stariji bi obično uz krijes nešto prezalogajili i popili. Ivanjske vatre se tumače kao simbol sunca ili kao pomoć suncu, a s tim je u vezi i njihova opisna i apotropejska  snaga”, kazao je. 

Pepelu tih  vatri, objašnjava, pridaju se ljekovita svojstva, a na Ivandan ujutro, prije izlaska sunca, gazi se po pepelu krijesa bosih nogu u uvjerenju da će se tako spriječiti bolesti kože kroz godinu. 

“Moć vatre zadržavaju i njezini ugarci pa se preko njih progoni stoka, odnose ih u polje, te se čuvaju za kasniju  uporabu. Također, onima koji imaju bolove u leđima, savjetovalo se da zalegnu i provaljaju tijelo u koprivama ili žitu na blagdan sv. Ive.” 

Kako je crkva “prošetala” s lijeve na desnu obalu Vrbasa 

U narodu se pamti i pripovijesti prema kojoj je crkva posvećena sv. Ivi pred Turcima, preko noći, prešla iz sela Pšenika koje se nalazilo na lijevoj obali Vrbasa u selo Podmilačje na desnoj strani, zbog toga što su Turci u nju utjerivali koze. 

“Također, pamti se i kako se za niskog vodostaja rijeke još može vidjeti trag kuda je crkva ‘prošla’. Svetište sv. Ive u Podmilačju bez sumnje je jedno od najstarijih svetišta u Bosni i Hercegovini, a crkva sv. Ive ujedno je jedina od kamena građena katolička crkva u BiH koju Turci nikada nisu srušili u kojoj su se katolici okupljali čitavo vrijeme turske vladavine”, podsjeća. 

U okolici Fojnice, navodi, nekada je bio običaj da se na Ivandan pale i nose u procjepu trešnjeve kore baklje koje se nazivaju lilonice. U okolici Širokog Brijega, pored vatre u ivandanskim običajima, značajan je i kult vode.

“Na Ivandan ujutro, prije izlaska sunca obredno bi se kupali ljudi i stoka. Nekim izvorima kao što je vrilo u Knešpolju pridaju se posebna ljekovita svojstva, pa su ranije na ovaj izvor, na Ivandan, dolazili ljudi i dogonili stoku iz udaljenih sela. A njive na kojima je posađen duhan, prije izlaska sunca, škropile su se blagoslovljenom vodom.”

Pored toga, napominje Bugarin,  vršila  se  i lustracija odijela i drugih predmeta od vune izlaganjem suncu. Paljenje ivanjskih vatri te kupanje u rijeci prije izlaska sunca bilo je prisutno i na području Kraljeve Sutjeske.  

“U tom se kraju  vjerovalo da onaj tko je bio krastav i čviljast, poslije kupanja neće više imati krasta, a koga su boljele noge, neće ga više boljeti. U Središnjoj Bosni djeci su roditelji dozvoljavali kupanje na rijekama tek na Ivandan.”

Bosanski El Camino 

Bugarin ocjenjuje kako je sasvim uputna usporedba hodočašća sv. Ivi u Podmilačje sa  sv. Jakovom u Santiagu i El Caminom. 

“Put koji hodočasniku pruža preispitivanje vlastite savjesti i pronalaska samog sebe. Suočavanje s vlastitim životnim problemima, boli, nedostacima i neispunjenim željama. Ono što je za hodočasnike u Santiagu sv. Jakov, u BiH je sv. Ivo u Podmilačju”, naglasio je Bugarin. 

Ipak, ove je godine zbog pandemije korona virusa situacija drugačija s obzirom na ograničenja i fizičku distancu. 

“Važno je da se hodočasnici pridržavaju preporuka epidemioloških službi zbog zaštite vlastitog i zdravlja drugih ljudi”, zaključio je Bugarin. 

Dnevnik.ba

Podjelite na:

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

Ostale vijesti

Usmeni spomenici suživota

Dostignuća bosanskoheregovačkog čovjeka, od davnina do dana današnjeg uvijek su mjerena dobrim odnosom prema ljudima, komšijama, porodici. Uzimajući svakodnevni život za bazu, lišen svake teorijske