HERCEGOVAČKA GRAČANICA

Gračanice, kad bar ne bi bila od kamena, kad bi se mogla na nebesa vazneti(Desanka Maksimović, Gračanica)

Predanje kaže da se srpski kralj Milutin, inače poznat po svom dugom, četrdesetogodišnjem stolovanju zavjetovao da, koliko godina bude vladao, da će toliko zadužbina podići. Kada je taj najveći zadužbinar iz dinastije Nemanjića, u selu Gračanica, 10 km udaljenom od Prištine, pred kraj svoje vladavine, 1321. god. sagradio crkvu bilo je to prvoklasno arhitektonsko ostvarenje svog vremena.

Kolika je njena unikatna ljepota dovoljno govori što je UNESKO (UNESCO) uvrstio u svjetsku kulturnu baštinu, ali i to što su joj mnogi pjesnici i pisci, stojeći pred njom zadivljeni, poklonili svoje stihove. Tako je i Jovan Dučić, najpoznatiji trebinjski pjesnik, u svom testamentu naveo da želi da bude sahranjen na brdu iznad rodnog grada u crkvi koja će nalikovati kosovskoj Gračanici. 15. jula 1941. god. u Geri (Indijana, SAD) je napisao u svom testamentu : „Za slučaj moje nenadane smrti da se ceo novac sa unovčenim hartijama od vrednosti podeli na dva dela. Prvi deo novca da se preda Srpskom kulturnom društvu Prosveta u Sarajevu, a drugi deo ovog novca da se upotrebi na izradu jedne lepe pravoslavne crkve u Trebinju u stilu kosovske Gračanice i da ja u njoj budem prenešen i sahranjen.

Budući da je kao diplomata obišao sve najveće gradove Evrope, a pred smrt i SAD-e, i vidio mnoge arhitektonske dragulje, koje je u svojim djelima pominjao, zanimljivo je da mu je u srcu ostala baš Gračanica. Posljednja želja mu se ispunila 2000.god. kad je okončana izgradnja hercegovačke Gračanice, zahvaljujući hercegovačkom biznismenu iz Čikaga, grada u kom su njegovi i Dučićevi sunarodnici, već sagradili jednu repliku tog hrama, vizantijskog stila s pet kupola. Tako su, vedrog oktobarskog dana na početku novog milenijuma, Dučićevi zemni ostaci konačno našli smiraj tamo odakle on nikad u svojim mislima nije ni odlazio. „Trebinje je divno. Noći, kada su vedre i Trebišnjica u noći sa slikom jablanova u njenom staklu, izgledaju kao mistične slike iz Berlina. Veliki breg Leutar koji se diže iznad mog rodnog Trebinja, kao modro platno između neba i zemlje, nosi ilirsko ili grčko ime po reči elefterija, što znači sloboda. Sa ovoga brega, vidi se na vedrom danu, preko mora koje je u blizini, obala Italije. Taj veliki vidokrug nije bio bez uticaja na moj zavičaj i njegove ljude…“, kaže u svojim ,,Beleškama o sebi”.

Kako je crkva posvećena Blagovijestima, na taj praznik, 7.aprila, što je ujedno i datum pjesnikove smrti, svake godine organizuje se velika svečanost, a u gradu se održavaju Dučićeve večeri poezije koje okupljaju ljude od pera i ljubitelje kraljice umjetnosti sa svih meridijana. Pored crkve cjelokupan kompleks na brdu, u Trebinju poznato kao Crkvina, obuhvata Vladičanski dvor koji u svom sastavu ima Galeriju ikona sa ikonopisačkom radionicom, knjižaru, kao i prostor predviđen za likovne izložbe, projekcije multimedijalnih sadržaja, a pogodan je i za književne večeri i sve vrste prezentacija i promocija, amfiteatar i restoran. Ova vrlo posjećena destinacija tokom čitave godine, a naročito u ljetnom periodu, kada se održavaju mnoge kulturne manifestacije od kojih bih izdvojila Music and more summer fest, međunarodni festival klasične muzike, na kojem se okupljaju izvođači svjetskog ranga.

Kada sljedeći put budete u prilici, ne propustite da uživate u lijepom pogledu na panoramu grada i osvježite se u hladovini restoranske terase, nazvane Dučićev pogled.

Milja Tupanjanin,

Sekretar OMS Trebinje

Podjelite na:

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

Ostale vijesti

BITI HADŽIJA

Hadždž je u islamu namjera i putovanje u Mekku s ciljem obavljanja određenih obreda i posjete Kabi, najsvetijem mjestu muslimana na svijetu, u određeno vrijeme, tokom zu-l-hidždžeta, posljednjeg