HERCEGOVAČKA GRAČANICA
Gračanice, kad bar ne bi bila od kamena,
kad bi se mogla na nebesa vazneti
(Desanka Maksimović, Gračanica)
Ako naroda nema – kome sam poslan
Razgovor s fra Pericom Martinovićem
Upravo sada vidimo kako ne možemo samostalno živjeti i neodgovorno se ponašati. Dionici smo ogromne obitelji, obitelji ljudi i baš zato moramo biti odgovorni kao pojedinci da bi tako mogla napredovati cijela ljudska zajednica.
Razgovarao: Jozo Jezerčić
Svi koji poznaju fra Pericu Martinovića, župnog vikara u Franjevačkom samostanu u Tolisi, znaju da se radi o iznimnom svećeniku koji je uvijek na raspolaganju. S jednakim žarom i ljubavlju će slaviti sv. misu, ispraćati i dočekivati hodočasnike, pružiti utjehu kroz ispovijed ili privatni razgovor, ali i dočekati putnika-namjernika kako bi ga upoznao s poviješću i bogatstvom samostanskog muzeja i knjižnice.
Ovo nije priča o fra Perici i njegovom svećeničkom i redovničkom životu – za to bi nam trebalo puno više pitanja i vremena – nego njegovo kratko viđenje zabrane slavlja svetih misa s vjernicima i njegova poruka svim ljudima u ovom vremenu pandemije i silnih zabrana.
Krsna slava i njen smisao
Krsna slava predstavlja jedan od najprepoznatljivijih običaja Srba. Krajem 2014. godine, ovaj pravoslavni običaj postao je dio kulturnog nasljeđa UNESKO.
Kod Srba, slava se još naziva krsno ime, krsna slava i sveti. Predstavlja jedan od najvažnijih porodičnih praznika, a povezana je sa praznovanjem nekog od hrišćanskih svetitelja.
Po nekim istoričarima, krsna slava je običaj koji datira iz 11. vijeka, a po drugima iz 9. vijeka. Najvjerovatnije potiče iz staroslovenskog običaja proslavljanja nekog porodičnog pretka ili više porodičnih predaka. Kult porodice je oduvijek zauzimao važno mjesto kod svih slovenskih naroda. Proslavljanjem predaka, održavala se veza sa porijeklom, čime su porodice prenosile kulturno nasljeđe sa koljena na koljeno.