Kada sam na ovom svijetu tek otvorila oči i udahnula svoj prvi tračak zraka, Ferhadija je doživljavala svoje ponovno buđenje. Zajedno smo rasle, ali ispod dva drugačija neba. Svaka moja spoznaja i novo shvatanje, sazrijevanje, teklo je u njenoj sjeni. Oduvijek je bila prisutna u mom odrastanju, a u podsvijesti me prizivala sebi. Naš konačni susret desio se jednog oktobra. Ona, Ferhadija, sva blistava i okupana prvim oktobarskim kišama zanosno je stajala na mjestu njenog prvobitnog rođenja. Miris zadnjih procvalih jesenskih ruža opojno je mirisao cijelim haremom, ali i okolinom.
Da bi se o Ferhat-pašinoj džamiji moglo bilo šta napisati, da bi se ona mogla opisati, prvo se mora doživjeti, a da bi se mogla doživjeti morate je moći i znati osjetiti.
Osjetiti Ferhadiju znači povezati se s njom do najdubljih nutrina bivstvovanja, spoznati njenu srž i upoznati njenu dušu.
Ferhat- pašina džamija je bogomolja. To je mjesto susreta vjernika sa njegovim Gospodarom. Ona je mjesto iskrenosti. Vjernik se u njoj Bogu skrušeno i najiskrenije obraća za svoje najdublje želje. Potajno, u njenoj unutrašnjasti, šapuće svoje dove.
Ferhadija je mjesto susreta i povezivanja vjernika, ali i povezivanja ljudi. Svih dobronamjernih putnika koji joj hrle. Ona je mjesto susreta sa nečim što je lijepo.
Kada Ferhadiju uspijete osjetiti, kada vas dotakne do same vaše srži moći ćete kazati da je to bogomolja, ali i da je ona nešto više i da nadmašuje njenu bit, vrijeme, prostor, prevazilazi ljude i narode.
Ferhadija je mjesto milosti. Ona manifestuje smirenost i harmoniju.
Ferhadija je u ovozemaljskom poimanju svevremena i sveprisutna.
Mjesto je ravnoteže i pomirenja istoka i zapada.
Pojam je življenja, opstojnosti i istrajnosti. Ona je sve ono, bitno čovjeku.
Gledajući Ferhadiju ne možete a da se ne zapitate ko je bio njezin vakif?! Istražujući ga i učeći o njemu zaključit ćete da je to bio čovjek koji je volio.
Volio je život. Živio ga je stameno, gordo i upečatljivo, ali opet ponizno pred Stvoriteljem, spremajući se za vječnost i znajući da će mu Sirat proširiti samo djela na ovom svijetu. Rođen je kao plemić u uglednoj porodici Sokolovića. Srodio se sa šeherom na Vrbasu i učinio da on procvjeta. Svojom zadužbinom u šeher Banja Luci izgradio je vodovod, hanove, hamame, dućane. Gradio je mostove, na rijeci, ali i u srcima ljudi, koji su hrlili Banja Luci. Obrazovali su se u mektebima i medresama, a Bogu su se molili u njenim bogomoljama. Izdigao je šeher i on je bio prepoznatljiv, kao i paša koji je njime stolovao. Ali sav svoj život čekao je na Ferhadiju. Sav svoj život sazidao je u stotine sedrenosnih cigli.
Ferhadiju je, Ferhad-pašinom zadužbinom, za Božiju milost i ljubav izgradio nepoznati majstor, učenik Mimar Sinanov.
Ali ko god on bio, za dušu tog umjetnika i graditelja, banjalučani i danas upućuju iskrene dove, jer je svojim neiscrpnim znanjem u ime Boga, gradu na Vrbasu dao najljepši ovozemaljski pečat.
Posmatrajući zdanje, izgrađeno u 16. stoljeću, 1579. godine, osjetite veliko poštovanje i zahvalnost Bogu, prvo što je nadahnuo ljude i prvake tog davnog vremena Svjom mudrošću da imaju shvatanje za dobročinstvo i osjećaj za lijepo, a onda i vakifima jer su narodima koji dolaze stoljećima poslije ostavili građevinu koja svjedoči Njegovo postojanje, priča priču davnih vremena i opominje čovječanstvo da samo dobro i iskreno može trajati, prebroditi sve vihore i oluje, probuditi se i ustati iz začaranog sna.
Ferhad-pašina džamija nije velika ali kao i vijekovima prije, predstavlja centar šeher Banja Luke.
Ona je posebna po svoj arhitekturi i građi. Jedna je od rijetkih u Bosni i Hercegovini građena takvim stilom. Kad ulazite na glavnu kapiju, čija željezna i kamena harmonija i isprepletenost obavija harem, prožme vas smirenost.
Fontana, smještena u centralnnom dijelu harema, opijajuće i smirujće žubori. Vjernicima i posjetiocima nudi okrepu tijela i duše. Pored same džamije se visoko u zrak vinula elegantna munara. Banjalučki mujenzini svojim umilnim glasovima pet puta dnevno vjernike pozivaju na molitvu. U njenom haremu se nalazi šadrvan, turbe Ferhat-paše, turbe njegovih bajraktara i turbe njegove unuke Safikadune.
Pažnju s vanjske strane privlači veliki tambur, koji je specifičan još za samo nekoliko džamija u Bosni i Hercegovini. Ulaz u džamiju je uokviren mramorom, a velika dvokrilna vrata krase okovi i halke. U džamiju se ulazi kroz glavni portal na trijemu, kojeg nose elegantni mramorni stubovi, a na samom ulazu, iznad vrata stoji 10. ajet sure El-Džumu’a.
Ferhat-pašina džamija svojim elegantninm vanjskim izgledom privlači pažnju, no, koliko je lijepa njena vanjština, njena je unutrašnjost će vas ostaviti bez daha i riječi. Kao i svaka džamija ona se sastoji od svih elemenata potrebnih za obavljanje molitve, koju muslimani obavljaju pet puta dnevno. Sa ulaza gledate u mihrab koji je orijentisan u pravcu Mekke, prema Kabi, najsvetijoj Allahovoj kući, prema kojoj se svi muslimani svijeta okreću prilikom obavljanja molitve. Oivičen je prekrasnim motivima kaligrafije i živopisnim bojama koje odišu skladnošću i harmonijom. Minber je također ukrašen posebnim notama kaligrafije, pa kada gledate i posmatrate minber imat osjećaj kao da je sav izvezen. Iznad centralnog dijela, izdiže se kupola, ukrašena motivima cvijeća, dok se iznad proširenja nalaze potkupole.
Unutrašnjost je okupana sunčevom svjetlosti koja prodire kroz dvanaest prozora sa kupole i pet prozora sa potkupole. A na zidovima su prozori, posebno pažnjom okovani demirima i kapcima. Na terasama koje su predviđene za žene i u gornjem dijelu džamije, u obliku prelomljenog luka, nalazi se dvanaest prozora. Sva svjetlost koja prodire i razliježe se po njenoj unutrašnjosti daje spokojan osjećaj topline.
Namještaj je sav od mramora i kamena, a čija uvezanost doprinosi posebnoj akustici u kojoj se svakodnevno iz mujezonovog prelijepog glasa razliježe Kur’ansko učenje.
Kada spustite glavu na njeno tlo, pomirišete Bosnu i Hercegovinu utkanu u hiljadama niti starih bosanskih ćilima, prostrtih po njenom podu.
Svaki njen detalj se razlikuje od onog drugog, ali se te njene različitosti uklapaju i nastavljaju jedna na drugi čineći ustvari nepreglednu arabesku bezbrižno izvajanih, iscrtanih i sklopljenih detalja.
Ferhadija zrači svjetlost i smirenost svime što ona zapravo jeste.
Ako ste prema njoj i u njenu unutrašnjost kročili srcem i željeli da je srcem vidite, onda znajte da ste je dušom mogli osjetiti. Ona će vas prihvatiti, zvati vas svojima. Očarat će vas ljepotom i svojom mistikom.
Gdje god da idete ponijet ćete je u svojim mislima, ali će srce čeznuti za njom, i uvijek ćete joj se morati vratiti.
Lejla Šupuk, Mreža mladih MRV BiH
