- Kur’an / Mushaf
Potrebno je objasniti ova dva pojma…
Kur’an – od glagola arapskog jezika (kare’e – čitati) znači: knjiga koja se čita, izučava, studira.
Mushaf – imenica u arapskom jeziku (sahifa-stranica, list) znači: ukoričena knjiga, uvezani i spojeni listovi.
Kur’an je Božiji govor, osnovni izvor islamskog učenja, u njemu su propisi i upute po kojima bi se svaki vjernik trebao vladati i uskladiti svoj život. Kur’anski sadržaj zapisan je u Mushafu…Kur’ je sadržaj, a Mushaf je knjiga sa koricama i listovima u kojima je taj sadržaj zapisan…Za vrijeme života Poslanika Muhammeda Kur’an nije bio zapisan. Ljudi su ga pamtili i prenosili usmeno. Tek nakon smrti Poslanika Kur’an je zapisan u jednu zbirku/knjigu i to je bio prvi Mushaf.
Kur’anski sadržaj muslimani pamte, memorišu, uče ga napamet. Postoje ljudi koji cijeli Kur’an nauče napamet. Oni se zovu hafizi-čuvari Kur’ana. Prilikom obavljanja molitve/namaza muslimani citiraju (uče) Kur’anski tekst i zbog toga svaki vjernik mora znati bar mali dio Kur’anskog teksta napamet .
Svaki dom posjeduje Mushaf. On se mora čuvati na uzvišenom i čistom mjestu. Nije ga dozvoljeno uzimati bez abdesta (vjersko pranje određenih dijelova tijela koje se mora obaviti prije molitve). Čitanje Kur’ana ima obredoslovni karakter-Bogu ugodno djelo, a pored toga čita se i kao nepresušni izvor upute i mudrosti.
- Sedžada
Izvedeno od Sedžda – imenica u ar. jeziku znači: spuštanje lica na tlo.
Muslimanima je propisano pet dnevnih molitvi raspoređenih tokom dana/namaz. Da bi molitva bila ispravna moraju se ispuniti određeni uvjeti. Jedan od uvjeta koji je posebno naglašen jeste čistoća, a podrazumijeva apsolutnu čistoću tijela, odjeće i mjesta (prostora) na kojem se molitva obavlja. Namjena sedžade je prvenstveno praktične prirode i vezana je za uvjetovanu čistoću mjesta na kojem se molitva obavlja. Sedžada je prostirka na kojoj vjernik obavlja molitvu spuštajući pri tome svoje lice na tlo i upotrebljava se samo u tu svrhu. Ona mora biti apsolutno čista. Posebnu suptilnu vrijednost kod muslimana imaju sedžade koje su donesene sa hadža – hodočašća Božijeg hrama u Meki.
- Tesbih
Tesbih- imenica u ar jeziku znači: veličanje i spominjanje Božjeg imena.
Muslimanima je propisano da nakon svake od pet dnevnih molitvi izgovaraju određene tekstove u kojima se veliča i uzvisuje Božje ime. Ti tekstovi su, u stvari, kratke molitve koje se ponavljaju više puta (33 puta). Tesbih je niska sa 33 ili 99 zrna ili bobka koja ima, također, praktičnu svrhu a služi kao pomagalo pri izgovaranju kratkih molitvi nakon namaza. U muslimanskim kućama tesbih se, obično, čuva zamotan u sedžadu. Kao i sedžada, posebno se vrednuje tesbih koji je donesen sa hadža.
- Knjige hadiske zbirke
Hadis je tradicija Poslanika Muhammeda a.s.. Drugim riječima, njegove riječi, postupci, odobrenja, njegove fizičke i duhovne osobine. Oni koji su živjeli sa Poslanikom su zapamtili i prenijeli kao veliku zadužbinu narednim generacijama muslimana. U početku se ta tradicija prenosila i čuvala usmenom predajom. Islamski učenjaci su Poslanikovu tradiciju sabrali i zapisali u djela koja se nazivaju zbirke hadisa. Tada su nastale mnoge zbirke, a šest takvih zbirki su postale općeprihvaćene od strane svih muslimana i doživjele su, sa stanovišta islamskog svijeta, planetarnu popularnost. Treba istaći ogroman napor koji su islamski učenjaci kao i prve generacije muslimana uložili da sav Poslanikov život, do i najsitnijih momenata, sačuvaju i prenesu dolazećim naraštajima.
Poželjno je da svaki muslimanski dom posjeduje neku od hadiskih zbirki, ili bar njihovu skraćenu verziju, koje, također postoje, koju će čitati.
- Levhe
Levha je imenica u arapskom jeziku i znači: tabla, ploča.
Islamski nauk i mudrost može se pronaći u poeziji, kaligrafiji, geometriji, pričama, arhitekturi.
Kaligrafija, kao umjetnost i vještina, je omogućila da se poruka islama prenese i putem nje.
Kaligrafske radove možemo naći u džamijama ali i u muslimanskim domovima u vidu levhi/ploča, na kojima je određena poruka ispisana umjetničkim pismom u različitim oblicima ( drvo, ptica, krug, slika nekog predmeta…), a mogu biti pisane na papiru, izvezene na platnu, rezbarene u drvetu, itd.
