Međureligijski dijalog proizlazi iz ljubavi

Međureligijski dijalog u punom smislu mora proizlaziti iz ljubavi prema čovjeku kao Božjem stvorenju. To je moj način i put da učinim ovaj svijet i ovo društvo boljim. Ohrabrujuće je i poticajna činjenica da u tome nisam sama, da širom Bosne i Hercegovine stotine mirovnih aktivistica i aktivista daje sve od sebe za ostvarivanje naših plemenitih ciljeva

U sklopu predstavljanja Odbora za međureligijsku suradnju Orašje i projekata koje je pokrenuo i realizirao, razgovaramo s gospođom Mandicom Živković koja je u Odboru gotovo od samog početka i koja je dug niz godina bila tajnica OMS-a Orašje. Ona je veoma poduzetna žena i dobri duh kulturnih događanja u Orašju. Trenutno je zaposlena u Centru za kulturu kao knjižničaraka, a jedno vrijeme je bila i vršiteljica dužnosti ravnatelja Centra za kulturu. Glavna je koordinatorica za kulturne manifestacije, a amaterski se bavi glumom te je dobila nagrade za najbolju glumicu na smotrama amaterskog kazališta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Predsjednica je Udruge žena Posavski cvijet, koja se bavi ekonomskim osnaživanjem žena, a odnedavno je i predsjednica Podružnice Kluba žena UBHH „Prsten“ Posavina. Također je članica Matice hrvatske Orašje, Zaklade Terra Tolis, organizacijskog odbora filmskog festivala u Orašju i Župnog pastoralnog vijeća.

Uz sve ove dužnosti i obveze koje iz njih proizlaze, gospođa Mandica nađe vremena i za aktivnosti OMS-a Orašje. Kao tajnica Odbora pokrenula je brojne projekte u koje je nastojala uključiti žene, ali i mlade s područja Orašja i Donjeg Žabara. Organizirala je stručna predavanja o religijama u BiH, pokrenula radioemisiju „Međureligijski magazin“, a njezin najveći i najvažniji projekt ispred OMS-a je svakako Revija narodnih nošnji koja je postala gotovo tradicionalna.

Razgovarao: Jozo Jezerčić

Kako je došlo do toga da si se aktivirala u Odboru za međureligijsku suradnju Orašje?

U OMS sam delegirana od strane mog župnika, kao članica župnog pastoralnog vijeća, kada je MRV 2012. godine počelo s projektom „Izgradnja građanskog društva kroz međureligijski dijalog“. Tad su Odbori bili malo drukčije formirani. Članovi odbora su delegirani iz reda vjerskih lidera i njihovih pomoćnika, iz reda žena i iz reda mladih, od stane vjerskih lidera (danas bi to bili članovi OMS).

U radu Odbora, dakle, sudjeluješ gotovo od samoga početka. Kakvi su bili ti prvi susreti aktivista na terenu, kakva je bila atmosfera i je li se „osjećalo u zraku“ nepovjerenje, strah, predrasude ili nešto tome slično? Je li bilo teško „probijati led“ kako bi se stvorile nove veze i osigurali temelji međureligijskog dijaloga na našem području?

Svaki početak donosi određenu dozu poteškoća. OMS Orašje je prvi osnovani Odbor na terenu. Zajedno sa odborima Brčko, Bijeljina i Goražde, prošli smo projektni ciklus od četiri seminara s ciljem jačanja naših kapaciteta. Kad smo se okupili na prvom seminaru u Orašju, nas tridesetak  žena iz 4 grada trebalo nam je malo vremena (jedno prijepodne i jedna kava, smijeh) da probijemo led. Kroz prvu godinu nastale su veze i prijateljstva koje traju i danas, a projekti koje smo realizirali tijekom prve godine bili su dobar smjer kasnije osnovanim Odborima.

Dugo godina si bila tajnica OMS-a Orašje, organizirala si i najzaslužnija si za gotovo sve projekte odbora, od planiranja do realiziranja. Revija narodnih nošnji je sigurno daleko najbolji projekt. Kako je došlo do ideje i realizacije?

Tijekom prve godine realizirali smo niz različitih projekata i vidjeli smo da su najuspješniji oni koji su za cilj imali upoznavanje kulture pripadnika drugih vjerskih zajednica. Zato sam htjela organizirati manifestaciju na kojoj bi se promovirale nošnje, glazba i običaji vjerskih zajednica Bosne i Hercegovine. Projekt prve revije nošnji financirala je Ekumenska inicijativa žena, regionalna organizacija sa sjedištem u Omišu u Hrvatskoj koja podržava projekte mira i pomirenja na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Sjeverne Makedonije i Kosova. Nije bio plan da revija postane tradicionaalna manifestacija. No projekt je postigao veliki uspjeh, oduševila je i sudionike i publiku, i na nagovor smo organizirali još dva puta. Još uvijek je veliki interes za ovakvim sadržajima, tako da sigurno nećemo stati na ovom broju.

Koje još projekte možeš istaknuti kao važne u zbližavanju i međusobnom boljem upoznavanju ljudi različitih vjerskih pripadnosti?

Izdvojila bih radijsku emisiju „Međureligijski magazin“ koju sam uređivala s mladima OMS Orašje šest mjeseci, a emitirana je svake subote na Radio Orašju. Obrađivali smo različite teme, sami čitali tekstove, birali glazbu. Na taj način i sami smo naučili puno toga što nismo ni znali da ne znamo, upoznali smo širu zajednicu s vjerom i tradicijom drugih vjerskih zajednica, a dobili smo i mogiućnost da promoviramo aktivnosti Odbora. Treba istaknuti da smo od samog početka imali dobru suradnju s medijima, posebno s Radio Orašjem i Večernjim listom.

Koncert duhovne glazbe „Suzvučje različitosti“, koji je također postao tradicionalna priredba koju posjećuje velik broj sugrađana.

Članica si i Mreže žena pri Međureligijskom vijeću u BiH. Što je sve Mreža žena uradila na polju međureligijskog dijaloga i pomirenja te kolika je općenito važnost žene u međureligijskom dijalogu?

Koliko je važna uloga žene u procesu pomirenja i međureligijskog dijaloga govori i činjenica da sve organizacije koje djeluju na ovom polju imaju posebne projektne aktivnosti za žene, a npr. Ekumenska Inicijativa žena, koju sam spomenula, financira isključivo projekte organizacija u kojima žene teologinje imaju vodeću ulogu te stipendira mirovne aktivistice.

Mreža vjernica je jedan od prvih projekata  MRV-a pokrenut puno prije osnivanja odbora, meni je svakako najznačajniji „materijalni“ projekt knjiga Običaji Jevreja, katolika, muslimana i pravoslavnih u BiH koja  je puno pomogla svima nama u pripremi radio emisija. Spomenula bih i predstavu „Sedam“ koja je gostovala u više gradova širom BiH pa tako i u Orašju.

Najveća snaga Mreže žena je naša povezanost, prijateljstvo i međusobna podrška. Na dva kongresa Mreže vjernica (2014. i 2018. godine) upoznala sam više od stotinu žena koje su osim u izgradnji mira i povjerenja aktivne u svim segmentima društva. Divno je imati ih za prijateljice, partnerice u izgradnji mira, savjetnice i mentorice. Pratimo što svaka od nas radi u svojim sredinama i podržavamo jedna drugu, ako ne drukčije, onda barem barem podrškom i promoviranjem na društvenim mrežama.

Zaposlena si u Centru za kulturu u Orašju koji je od samih početaka bio uz sve projekte OMS-a Orašje. Na koje načine je Općina Orašje pomagala projekte i je li mogla više?

Stav Općine Orašje jest da treba podržati svaki projekt i priču koja će doprinijeti kvalitetnijem životu njezinih građana. Općina Orašje je od početka podržala osnivanje Odbora, a 2018. godine je potpisan Memorandum o suradnji između MRV i Općine Orašje. Općina pomaže preko svojih službi i institucija posebno preko Centra za kulturu u čijem prostoru smo održavali naše programe, neko vrijeme i sjednice OMS-a. Centar za kulturu bio je suorganizator revija i koncerata i osiguravao je dio sredstava za njihovo održavanje. Podršku ćemo imati i ubuduće jer je nova ravnateljica Centra, Sanja Pejić, upoznata s našim projektima i želi nastaviti suradnju.

 Iz prve ruke mogu potvrditi da je Općina podržavala naše projekte onoliko koliko je u mogućnosti.

Sudjeluješ u radu OMS-a Orašje već duži niz godina. Koliko je Odbor uistinu uspio? Koji su njegovi rezultati i jesu li vidljivi danas? Koliko je OMS Orašje prepoznat u samom Orašju?

Teško je naći skalu po kojoj bismo mjerili uspjeh svakog odbora. Neki odbori moraju uložiti puno truda i dobre volje da bi postigli nešto što se nama samo po sebi podrazumijeva. Npr. obilazak vjerskih objekata je dio prakse koji učitelji i vjeroučitelji provode godinama u okviru nastavnog procesa. U nekim sredinama aktivisti se moraju potruditi da organiziraju takav projekt.

OMS Orašje je prepoznat i naši projekti su dobro promovirani i javnost je upoznata s njima kao i s aktivistima koji sudjeluju u njima.

Kada se govori o međureligijskom dijalog mnogi se, opravdano, boje sinkretizma i miješanja religijskih učenja u neko novo učenje, izjednačavanje svega i svačega i sl. Ne mislim da odobri za međureligijsku suradnju imaju ekskluzivno pravo govoriti ili organizirati neke projekte međureligijskog karaktera, ali koliko je važno da oni koji to rade, da su povezani sa svojim vjerskim vođama i da s njima dogovaraju aktivnosti? Konkretno mi u odborima ne možemo ništa pokrenuti ako se svi članovi (katolički, islamski, pravoslavni, židovski) ne slože i ne odobre ideju.

Naravno da međureligijski dijalog nije rezerviran samo za vjerske službenike ili za organizacije iza kojih stoje crkve i vjerske zajednice. Katolička crkva smatra kako vjernici laici itekako mogu doprinijeti istinskom dijalogu među ljudima različitih kultura i vjera. Živeći s drugima mi već stupamo u dijalog, svaki naš pozdrav, pitanje, osmijeh je neka vrsta dijaloga. Ipak, kao kršćani vjernici, moramo biti svjesni da mi u taj dijalog nosimo Isusa, a ne neka naša osobna uvjerenja. Važno je da u tom dijalogu nikada ne dođe u pitanje moj kršćanski identitet. Stoga smatram da je jako važno da su oni koju sudjeluju u međureligijskom dijalogu praktični vjernici koji su odgojeni u vjeri, koji žive svoju vjeru. Ne može biti i nije istinski sudionik međureligijskog dijaloga netko tko je samo deklarativno vjernik, a praktično nije kročio u crkvu, džamiju ili hram pet – deset godina. Takve osobe su najveća prijetnja međureligijskom dijalogu jer relativiziraju istine i svoj, ali i tuđi identitet. Mislim da bi oni koji organiziraju neke međureligijske projekte trebali u njih uključiti ili se bar konzultirati s vjerskim službenicima mjesta u kojem se organizira takvo što.

Koliko je tebi važan međureligijski dijalog, koliko ga živiš i možemo li očekivati uskoro novu reviju ili nešto slično?

Termin „međureligijski dijalog“ je postao pomodan, „cool“ termin koji se olako koristi i za sadržaje koji nemaju veze s religijom ni s dijalogom. Nije kaput koji možemo oblačiti ili skidati kako nam je zgodno.

Međureligijski dijalog u punom smislu mora proizlaziti iz ljubavi prema čovjeku kao Božjem stvorenju. To je moj način i put da učinim ovaj svijet i ovo društvo boljim. Ohrabrujuće je i poticajna činjenica da u tome nisam sama, da širom Bosne i Hercegovine stotine mirovnih aktivistica i aktivista daje sve od sebe za ostvarivanje naših plemenitih ciljeva. To je velika snaga, ali i velika odgovornost. Graditelji mira možemo biti samo ako taj dijalog živimo i promoviramo.

Nadamo se da će nam se uskoro, poboljšanjem epidemiološke situacije, omogućiti održavanje naših redovnih programa jer smo se zaželjeli naših prijatelja iz drugih odbora, lijepih priredbi i novih projekata.

Jozo Jezerčić, tajnik OMS Orašje

Podjelite na:

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

Ostale vijesti

Duhovno, a vidljivo blago

Potreba za duhovnošću uvijek je zauzimala posebno mjesto u čovjekovom životu. Radi ispunjenja te potrebe ljudi su uvijek tragali za načinom koji bi bio adekvatan

БЛАГОВИЈЕСТИ

Данас вјерници Српске православне цркве прослављају Благовијести. Сама ријеч Благовијести означава благу, радосну вијест коју анђео Гаврило доноси дјевојци Марији:   –Радуј се благодатна! Господ је

AKTIVIZAM MLADIH U MRV BIH

Mladi predstavljaju izuzetno značajnu kategoriju stanovništva i buduće nosioce promjena u društvu. Zato je neophodno posvetiti adekvatnu pažnju njihovim potrebama, stavovima i željama, kao i