“Naše zajedništvo i naša snaga daju nam za pravo da zahtijevamo i radimo na svemu onome što je potrebno za ostvarivanje naših plemenitih ciljeva”, jedna je od mnoštva snažnih poruka koje su se mogle čuti na Drugom kongresu vjernica koji je u organizaciji Međureligijskog vijeća BiH i na temu “Dobro je biti odgojen/a” u Međugorju od 2. do 5. jula/srpnja okupio 100 žena iz svih krajeva Bosne i Hercegovine.
Žene muslimanke, kršćanke i Jevrejke tokom četiri dana trajanja kongresa zajedno su radile na donošenju zajedničke Platforme djelovanja Mreže vjernica u izgradnji građanskog društva kroz međureligijski dijalog kao poruku svijetu “u ime vjernica BiH, svijeta, i vjernika uopšte”.
Kroz panele, izlaganja, diskusije te dinamičan, iskren i otvoren dijalog pun uvažavanja i razumijevanja učesnice su se dodatno upoznale, zbližile i razmijenile ideje i dragocjena iskustva, te stekle znanja i donijele zajedničke zaključke s kojima će se vratiti u svoje sredine i raditi na zajedničkom cilju.
“Nas 100 žena smo ovdje došle da učimo kroz razmjenu iskustava, i da ono što smo u ovih nekoliko dana naučili ponesemo u svoje mikrozajednice – porodice, i u naše lokalne zajednice na koje možemo uticati kroz ono što radimo i u kojima smo sve aktivne”, kaže učesnica Kongresa Šejla Mujić-Kevrić.
Kroz zajednički vrijedan rad i uz moderiranje Amre Pandžo, izdvojeni su aspekti odgoja na čemu se u narednom periodu treba raditi, a to su: zajedničke vrijednosti u odgoju odraslih i djece, odgoj uz aktivno dobro, odgoj u vjerničkoj porodici, odgoj za različitost, odgoj za socijalnu rekonstrukciju zajednice, odgoj za otkrivanje vlastitog smisla, odgoj za vjeru u Boga u borbi protiv nasilja, odgoj za oprost i odgovornost i odgoj za razvoj duhovne inteligencije.
„Religije imaju odgovore koje nisu samo od istorijskog značaja, već mogu biti funkcionalni i učinkoviti u ovom vremenu. U svakoj religiji postoji ljudski i intelektualni kapacitet, i na osnovu energije koju vidim na ovom Kongresu i pozitivnog iskustva mogu reći da Mreža žena vjernica ima kapacitet da može još dublje i ambicioznije postaviti svoja htijenja. Odgoj je jedan jako bitan segment, ali nije jedini odgovor na sve. U svojim zajednicama treba da autentičnim svjedočanstvom svojih ljudskih i profesionalnih kvaliteta utičete na atmosferu u kojoj će se odgajati mlade osobe koje će imati jednu zrelu i odgovornu religioznost, koje će biti jaki pojedinci sa 'črvrstom kičmom' i jakim stavom“, kazala je prof.dr. Edina Vejo u predavanju „Konceptualizacija i praksa tradicijskih odgojnih vrijednosti”.
“Prije nekoliko godina postavljeni su ciljevi da se vjernice kroz ovu mrežu povežu i uspostave povjerenje. Malim ali sigurnim koracima u sredinama gdje žive nastoje popraviti kvalitet života i saradnje. Taj zadatak nije jednostavan. Žena zna u svojoj prirodi kako potisnuti zlo. To je Božija blagodat”, kazala je Olivera Jovanović Iz Međureligijskog vijeća BiH.
Mandica Živković kaže kako je u Mreži žena vjernica od početka te da je Mreža za proteklih godina skupa sa Drugim kongresom ispunila, pa čak i nadmašila njena očekivanja:
“Sjećam se kako smo radeći na prvoj platformi oko koje smo se okupili imali jako mnogo posla, proteklih godina svi smo se u svojim zajednicama trudili 300 posto radeći na ciljevima koje smo si tada zacrtali i rezultati naše mreže su zaista važni i veliki. Dugo sam u nekoj vrsti aktivizma, ali nijedan nije plodonosan kao ovaj kroz mrežu žena vjernica i MRV BiH. U svakom momentu znam da nisam sama i da iza sebe imam mrežu žena koje rade svaka u svojoj zajednici i zbog svega toga se osjećam snažnom.”.
Nadža Finci kazala je kako nikad na jednom mjestu nije vidjela tako mnogo obrazovanih, pametnih i dosljednih žena:
“Ono što sam čula od žena na ovom Kongresu, i iz energije koju sam tokom tih dana vidjela, dovodi me do zaključka da su žene zaista ispred svih”, kaže Nadža Finci.
Arnesa Dževahirić-Rujanac kaže kako je presretna što je dio priče Mreže žena vjernica:
“Probudile ste ono najbolje u meni, i hvala vam na tome. Kroz zajedničko druženje smo vidjele da oko mnogih stvari mislimo isto, da smo se okupile oko istog cilja i da možemo zajedno!”, kazala je Arnesa Dževahirić-Rujanac.
“Ovdje dolazimo iz različitih krajeva, iz Vareša, Kaknja, Tuzle, Sarajeva, Banja Luke…, i sve živimo vjerske vrijednosti na razne načine, ali je važno da skupa otkrijemo šta nam je to zajedničko. Mi, žene smo od Boga darovane većom senzibilnošću, empatijom i suptilnošću koje možemo da implementiramo u odgoju djece i na njih prenesemo ove vrijednosti”, kazala je Sabrija Mehmedović dok je Fadila Jašarević potcrtala važnost ljubavi u odgoju i važnost odgoja onih koji odgajaju na šta se osvrnula i Aleksandra Srdanović:
“Naša želja je da se rezultati ovog plemenitog rada prošire, da se naša mreža širi i da se unaprijede metode u odgoju djece ali i odraslih kod kojih nažalost sve češće vidimo taj nedostatak odgoja. Trebamo promovisati vrijednosti koje doprinose nenasilju, kućno vaspitanje koje je neki osnov i da se na neki način bonton uvede u škole jer svakodnevno vidimo da nam je prijeko potreban”, kazala je Aleksandra Srdanović dodajući kako je jedan od bitnih preduslova iskrenost i iskreno vjerovanje svakoga u ono što radi i promovira:
“Isusa su slijedili jer je živio svoju vjeru, trebamo živjeti ono što propovijedamo. Raditi na razvoju empatije i vještina za oprost, poraditi na prvoj stepenici na iskrenosti, da svako od nas spozna sebe i krene nazad u svoju zajednicu pronoseći ove vrijednosti”.
Jelena Mihić kazala kako je važno razlučiti šta je to tačno tradicionalni a šta moderni odgoj, kad i kako roditelji ili nastavnici da primijene koji odgoj, te koliko se oni mogu kombinovati s ciljem što boljih rezultata, na šta se osvrnula i Ivanka Mašić:
“Odgoj u tradiciji treba da bude primjer uspjeha, jer vjernička obitelj ima i dijeli puno pozitivnih stvari koje vjera donosi i koje mogu biti primjer”, kazala je Ivanka Mašić.
“Bitno je da se program u školama dovedu na nivo koji je djeci razumljiv. Često ni roditelji djeci ne znaju pojasniti ipomoći u onome što treba da nauče. Osnovni odgoj je bitan, jer čovjek bez odgoja ne može nadograditi kvalitetan vjerski ili bilo koji drugi odgoj. Roditelj mora biti model ponašanja, i treba mu pomoći da bude što bolji model”, kazala je Marica Vikić.
Antonela Opačak i Elma Suljkanović govorile su o važnosti poštivanja različitosti kako kroz odgoj tako i šire.
“Mi ovdje nemamo problem sa drugim i drugačijim, jer da imamo ne bismo ni bili ovdje. Treba naći način kako kod mladih u široj zajednici probuditi te vrijednosti, osvještavati ih kroz književnost, istoriju ili vjeronauku. Biti dosljedan u tome da djeca steknu prvo osnovne vrijednosti i odgoj, da bi ih na temelju toga mogli učiti višim vrijednostima”, kazala je Elma Suljkanović.
Vanja Džambas akcenat uz rečeno stavlja i na jednostavnim stvarima, kao što su bolje međusobno upoznavanje:
“Mi danas ovdje odlično funkcionišemo, nama ne treba govoriti ko smo i šta smo – mi smo žene i znamo to. Trebamo se upoznavati, zbližiti, komunicirati, raditi jedni na drugima i prije svega raditi na sebi jer treba i sebe preodgajati u suvremenom svijetu, odgajati i roditelje jer bez njihove saradnje ne možemo ništa postići”, kaže Vanja Džambas.
“Ako je obitelj hrast, odgoj su grane na tom hrastu. Djecu treba učiti da imaju stav, razmišljaju i znaju sami donositi zaključke, da znaju prepoznati zlo. Trebamo više raditi na promociji dobra, na njegovoj izgradnji, jer zlo se pojavljuje tamo gdje se povučemo mi koji se za dobro zalažemo”, kazala je Ljilja Zovko dodajući kako Kongres doživljava I kao duhovnu obnovu:
“Mi odavde trebamo izaći bolje i drugačije. Trebamo odgojiti sebe za različitost i to prenositi na djecu – jer mi djecu odgajamo svojim djelima”.
Prof.dr. Lidija Pehar, u dirljivom i nadahnutom predavanju „Odgoj srca i duše” učesnicama je potcrtala moć njihove snage:
“Vi niste samo mreža 100 žena, mi smo ‘božija tapiserija’. Mi jesmo, oni koji nisu – pomoći ćemo im da budu. Prenošenje znanja od srca je znanje koje se upamti, a duša je ono najljepše u nama, ono što je božansko, i duša nema ni vjeru, ni religiju ni naciju. Budite jake, iz vase najveće trauma može da izraste vrlina!”
Priču o oprostu u kontekstu obrazovanja otvorila je dr Makarija Obradović, igumanija manastira Sokolica, u predavanju “Oprost i pomirenje zarad budućeg suživota”:
“Vi ste ovdje jedan divan cvijet čiji se miris osjeća daleko, a s vama se osjećam kao latica tog najmirisnijeg božijeg cvijeta. Radujem se i bogatija sam kao ljudska duša danas ovdje s vama bez obzira koje vjere bili jer, onaj ko sačuva svoju vjeru-poštovaće i vjeru drugoga, ili će mu pomoći da i svoju vjeru sačuva. Ako me Bog udostoji da odem u raj, neću pčekivati posebne odjeljke za pravoslavce, muslimane ili jevreje, jer Bog je jedan. Bili su ratovi, a poslije svih ratova dolazi vrijeme kada treba uspostaviti mir i oprostiti, jer bez oprosta nema saživota. A oproštaj ne uključuje u sebi zaborav, oprostiti treba ali ne zaboraviti-ne zbog osvete, već zato da se ista stvar ne ponovi. Osjećaj čovjeka koji prašta boli, ali je satisfakcija koju daje vjernici vječna, jer mržnja izaziva nespokoj u duši.”, kazala je u emotivnom predavanju dr. Makarija Obradović.
Moderatorica Kongresa Amra Pandžo istaknula je kako je priča o oprostu vrlo važna za priču o odgoju.
“Nije zalud priča o oprostu u kontekstu priče o odgoju i budućnosti, i to je složen i težak zadatak za nas. Duboko vjerujem da smo mi vjernici odgovorni za ovaj svijet. Oprost i ljubav su volja Božija, ali mi smo ti koji trebamo pripremiti teren za njih i učiniti mnogo toga da to sjeme nikne. Kad oprostimo, oslobađamo prostor za ljubav, jer ne mogu ljubav i mržnja zajedno biti u srcu”, kaže Amra Pandža, a Elvedina Plasto kaže kako bi voljela da se uz priču o oprostu govori i o priči o odgovornosti.
“Treba prihvatiti odgovornost za tuđe pravo koje neko povrijedi, bilo to da nekome pomjeri ogradu ili nešto teže. Taj halala nikad nije lahak, borba je to sa samim sobom. Oprostiti treba, to je nešto što nas oplemenjuje,. Ali uz oprost i pozvati na odgovoran pristup prema tuđem pravu bez obzira u kolikoj mjeri je ono povrijeđeno”, kaže Elvedina Plasto.
“Oprost treba da se temelji na odgovornosti, a ne na osjećaju krivice i to je ono čemu treba učiti djecu. Oprost treba da bude stvaran, u duši, a ne samo deklarativan”, kaže Naira Jusufović.
Učesnice Kongresa istaknule su i značaj medija, interneta i društvenih mreža u slanju pozitivnih poruka i informacija o aktivnostima Mreže i njenom promoviranju.
“Mrežu žena vjernica treba promovirati kao jednu od pozitivnih priča u BiH, što ona jeste i što mi dokazujemo načinom na koji smo se i same zbližile i pokazujemo da se događa nešto pozitivno što će pobijediti u BiH i u svijetu”, kaže Jasminka Mijatović, a da treba više govora o ovakvim temama smatra i Ana Krišto:
“Hajde da uradimo sve da medijski prostor ispunimo ljubavlju, da u javnom prostoru ima više priča poput ove!”
Vesna Konta kaže da u svojoj zajednici pokušava prenositi što više pozitivnih vrijednosti te da svaki dan moli i poziva druge da mole podijelivši sa učesnicama molitvu koju, kaže, svaki dan moli:
“Bože blagoslovi Bosnu i Hercegovinu, sve njene narode i one koji u njoj žive, daj nam mir, suradnju i blagoslov!”.
Za MRV: Almir Panjeta