Franjevci ili Red Manje braće (ili Red male braće, lat. Ordo Fratrum Minorum) crkveni je red ustanovljen po nadahnuću sv. Franje Asiškog (1182. – 1226.) Franjevački red danas ima oko dva miliona pripadnika i ima svoje sjedište u Rimu.
Papa Nikola IV, 23. marta 1291. godine izdaje pismo Prae cunctis nostrae mentis, kojim traži od provincijskog ministra franjevačke provincije koja se nalazila na području hrvatskih zemalja da pošalje u Bosnu vještu, uzornu, učenu braću koji poznaju jezik naroda u Bosni. Njihova temeljna zadaća bila je iskorjenjivanje krivovjerja koje se rasprostranilo po Bosni. Stoga se 23. mart 1291. godine uzima kao početak franjevačke misije u Bosni. Čast da budu prvi fratri misionari na bosanskom tlu dobila su dva dalmatinska fratra, fra Marin i fra Ciprijan.
Prvi franjevački samostan u Bosni podignut je u Srebrenici 1291. godine, zatim u Milama kod Visokog oko 1340. godine, a kasnije su izgrađeni i samostani u Sutjesci, Olovu, Fojnici, Kreševu… Ovakav razvoj bosanske vikarije ju je doveo u vodeći položaj na čitavom Balkanu. Nakon turskog osvajanja Bosne dolazi do podjele vikarije 1514. na Bosnu Srebrenu i Bosnu-Hrvatsku i obje ove vikarije su 1517. godine izdignute u rang provincija. Sultan Mehmed El-Fatih je 1463. godine izdao dokument na osnovu kojeg se franjevcima dozvoljava dalje djelovanje u Bosni.
Od tada broj fratara rastao je iz dana u dan. Od fra Marina i fra Ciprijana do danas prošlo je 730 godina, od srednjovjekovne bosanske države, preko Osmanlijskog Carstva, Austro-Ugarske Monarhije, Kraljevine Jugoslavije, NDH, socijalističke Jugoslavije do ponovo samostalne Bosne i Hercegovine mnogo toga se promijenilo u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj. Broj fratara također se mijenjao. Nakon Bečkog rata u Bosni je ostalo samo 29 fratara, a danas ih je više od 280.
Brojni ujaci (ujak je bio nadimak koji su fratri u Bosni dobili kako bi im se prikrio identitet kada su obilazili domaćinstva) Bosne Srebrene su imali neprocjenjiv doprinos kulturnom i znanstvenom životu Bosne i Hercegovine, a najistaknutiji među njima bili su: Matija Divković, Nikola Lašvanin, Filip Lastrić, Ivan Franjo Jukić, Grga Martić, kao i mnogi drugi.
priredila Blanka Đulabić
