„Bosna i Hercegovina je oduvijek bila prepoznatljiva po svojoj multikulturalnosti, multietničnosti i multireligioznosti i naša je obaveza da radimo na vraćanju te ideje i takvog načina života na svakom pedlju naše domovine.“
U svojoj autentičnosti i bogatstvu njenih različitosti naša domovina ima itekako čime da se ponosi. Ponosna na sve religije koje na našim prostorima obitavaju stoljećima, ponosna na međuljudske, međureligijske te međukomšijske odnose u njoj, a posebno ponosna na našu mladost, na studente koji svoje živote i svu svoju mladalačku energiju poklanjaju upravo njoj, svojoj domovini, radeći neumorno na izgradnji i kreiranju jedne zdrave i prijatne atmosfere za svako živo biće koje njome hodi. Ponosna na sve svoje sinove i kćeri koji, svako na sebi svojstven način, doprinosi ljepoti življenja u Bosni i Hercegovini. O svim tim razlikama u istome i sličnosti u različitome, o suživotu i međureligijskom dijalogu, o mladosti i kreiranju i utabavanju stabilnih puteva za buduće generacije, o tologiji i doprinosu vjerskih obrazovnih institucija na polju međureligijskog dijaloga, kao i o Međureligijskom studiju i izgradnji mira u Bosni i Hercegovini, razgovarali smo sa dekanom Fakulteta islamskih nauka, Zuhdijom Hasanovićem. Ovaj razgovor smo vodili kako bismo što većem broju naših sugrađana približili naš rad na polju međureligijskog dijaloga, ali i ojačali naše odnose sa visokoškolskim institucijama naših crkava vjerskih zajednica.
- Uvaženi dekane, Vi do sada niste bili uključeni u nastavni proces Međureligijskog studija kao predavač, ali ste sigurno kao dekan pratili cjelokupan proces studija, od osnivanja, evo do danas, kada već imamo četiri odškolovane generacije iza sebe. Kakvo je Vaše viđenje ovog studija, koliko ste Vi kao dekan jednog od fakulteta, osnivača studija, zadovoljni kvalitetom svega što je do sada obavljeno? Koliko je studij do sada ispunio od onoga što je postavljeno za cilj kada je pravljen plan i program studija?
Iako nisam među nastavnicima na master studiju “Međureligijski studiji i izgradnja mira”, naravno da sam uključen u njega od samog javljanja i razvijanja ideje, pa kroz sve etape njenog realiziranja.
Prije svega, zahvalan sam Uzvišenom Bogu što nam je omogućio da pokrenemo ovaj jedinstveni program, a onda i svima ostalima koji su dali svoj prepoznatljiv doprinos, od predstavnika tri teološka fakulteta u Bosni i Hercegovini, međunarodne razvojne i humanitarne organizacije Catholic Relief Services (CRS), koji su pružili administrativnu, stručnu i finansijsku pomoć do religijskih zajednica čiji su organi odobrili ovaj projekt i stali iza njega.
Pokretanjem ovog master studija željeli smo pokazati svoju društvenu odgovornost nudeći u akademskom smislu odgovor kako prevazilaziti animozitete, nepovjerenje i nerazumijevanje prisutne na našim prostorima. Smatramo da je rad na osiguranju trajnog mira na ovim prostorima temeljni preduvjet ne samo za izgradnju zdravog društva i uspostavljanje funkcionalne države, nego i za uspostavljanje kvalitetnog života uopće.
S druge strane, osjećamo se pozvanim da mi, teolozi, govorimo o temeljnim pitanjima rata, mira, konflikta i prevazilaženja konflikata, jer su na ovim prostorima religijska osjećanja, vrijednosti i simboli teško i tragično zloupotrijebljeni. U ime Boga činjeni su i najveći zločini! Predstavnici tri teološka fakulteta žele da prenesu jasnu poruku da onaj koji istinski voli Boga, voli i Njegovo najodlikovanije stvorenje – čovjeka i nastoji mu činiti dobro. Prema tome, istinski vjernik ne može sebi dopustiti da učini zlo drugome čovjeku, a kamoli da izvrši zločin nad njim!
Svjesni smo od samog početka da se do trajnog mira, kao konačnog cilja ovog našeg projekta, ne može doći preko noći, nego se radi o dugogodišnjem osmišljenom i istrajnom radu svih pozitivnih snaga u Bosni i Hercegovini. Zbog navedenog i ne očekujemo veće rezultate prvih godina. Drago nam je i to uvijek s ponosom ističemo da su mladi ljudi koji upisuju ovaj studij izuzetno motivirani i mnogi od njih već imaju bogatog iskustva angažmana u različitim projektima na razvijanju međureligijskog dijaloga i mirovnog aktivizma i vrlo su svjesni svoje uloge i odgovornosti, kao što je jedan od naših studenata iz prve generacije jednom prilikom rekao: “Jedan od ciljeva studija je preuzimanje odgovornosti, ne samo za prošlost, nego prije svega za dešavanja koja bi se mogla desiti, ako danas ne učinimo ništa da ih spriječimo”.
Konstantno vršimo evaluaciju studija i poboljšavamo administrativne i akademske aktivnosti nastojeći da svakoj novoj generaciji ponudimo kvalitetniji studij.
- Fakultet islamskih nauka je i ranije učestvovao u brojnim aktivnostima na polju međureligijskog dijaloga, ostvarivao saradnju sa drugim teološkim fakultetima Bosni i regionu. Jasno nam je da ovo nije prva i jedina saradnja sa kolegama drugih teoloških fakulteta. Na koji način je Fakultet islamskih nauka konkretno dao svoj doprinos izgradnji mira kroz ove godine svoga postojanja, kako i koliko su studenti i profesori radili na tom polju, kakva je bila saradnja sa drugim teološkim fakultetima prije osnivanja ovog studija?
Fakultet islamskih nauka nastavlja ispisivati višestoljetnu povijest visokog islamskog obrazovanja u Bosni i Hercegovini. U tom povijesnom hodu posebno značajan trag su ostavile tri visokoškolske ustanove: Gazi Husrev-begova medresa (utemeljena 1537.), Šerijatska sudačka škola (ut. 1887.) i Viša islamska šerijatsko-teološka škola (ut. 1935.). Sve su one širile duh razumijevanja i uvažavanja drugog i drugačijeg i uspostavljanja dobrih međuljudskih odnosa, a posebno Šerijatska sudačka škola za koju se kaže da je arhitektonskim rješenjem zgrade u kojoj je djelovala, a posebno Nastavnim planom i programom bila najljepši most između Istoka i Zapada, spoj njihovih duhovnih i kulturnih vrijednosti, odnosno tradicionalnog islamskog i modernog evropskog obrazovanja.
Na isti način i Fakultet islamskih nauka kroz nastavne i vannastavne aktivnosti nastavio je širiti duh razumijevanja i dijaloga, tako se na Fakultetu izučavaju judaizam i kršćanstvo na osnovu literature koju nam preporuče kole ge sa Katoličkog bogoslovnog fakulteta, odnosno iz Jevrejske zajednice.
Također je izuzetno značajan projekt bilo druženje studenata teoloških fakulteta pod nazivom: “Susreti mladih teologa”. Punih deset godina u organizaciji Međureligijskog vijeća u BiH i Fondacije Konrad Adenauer svake godine susretali bi se mladi s četiri teološka fakulteta i iz Jevrejske zajednice. Cilj ovih susreta bio je bolje upoznavanje s religijom, kulturom i tradicijom drugoga i razbijanje predrasuda i stereotipa koji još uvijek dominiraju bosanskohercegovačkim društvom i na taj način relaksirati odnose među pripadnicima različitih nacija i religija i vraćati međusobno povjerenje koje je itekako bilo narušeno.
- Koliko međusobni odnosi među vama dekanima doprinose boljem promoviranju dijaloga među studentima i građanima generalno? Da li možete osjetiti bar na studentima da su, možda, otvoreniji za dijalog kada vide kako vi njegujete i održavate dobre odnose, kako poslovno, tako i privatno?
Naravno da su osobni primjer i iskrena želja da uvijek budemo pozitivni i činimo dobro izuzetno važni uvijek i svugdje, a posebno u ovakvim društvima kakvo je bosanskohercegovačko, koje je ispunjeno bolom, stradanjem, pesimizmom, osjećajem besperspektivnosti i nepovjerenjem i gdje se vrlo često krivica za takvo stanje pronalazi u onome drugome. Mi, dekani teoloških fakulteta, činimo samo ono što je sasvim prirodno i normalno i što je dio općeprihvaćenih društvenih normi. Svjesni smo opterećavajuće prošlosti i da svako od nas ima različit pogled, tumačenje, prije svih, dešavanja u periodu od 1992. do 1995. godine i svoju istinu o tome, ali smo isto tako svjesni i odgovorni da moramo zajednički tragati za istinom koja će biti prihvatljiva za sve, insistirati na pravdi i kažnjavanju svih odgovornih kako bismo došli do pomirenja i ponovnog uspostavljanja međusobnog povjerenja.
Bosna i Hercegovina je oduvijek bila prepoznatljiva po svojoj multikulturalnosti, multietničnosti i multireligioznosti i naša je obaveza da radimo na vraćanju te ideje i takvog načina života na svakom pedlju naše domovine.
- Kako i na koji način možemo dijalog s akademskog nivoa spustiti na nivo naroda, među ljude vjernike i kako to, evo konkretno, Fakultet islamskih nauka, sa svim svojim uposlenicima i studentima čini?
Fakultet islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu je otvoren prema svim dobronamjernim ljudima. Organizirali smo u proteklih četrdeset i četiri godine rada i djelovanja brojne naučne skupove, lokalnog, regionalnog i međunarodnog karaktera, okupljamo ljude različitih etničkih, religijskih i drugih pripadnosti, različitih svjetonazora i cilj nam je razmjenjivati mišljenja i stavove kroz međusobno uvažavanje i dolaženje do najboljih rješenja. Na Fakultetu islamskih nauka već imamo svršenike koji su drugačijih religijskih uvjerenja, kroz različite neciklične programe, među kojima je najpoznatija “Diploma u islamskim naukama” družimo se i interaktivno djelujemo s brojnim ljudima iz zemlje i svijeta, različitih uvjerenja i profesija.
To ne činimo samo kao dio naših nastavnih obaveza, nego to smatramo našom misijom koja konstantno traje, bez obzira da li se nalazili na fakultetu, kod kuće ili na bilo kom drugom mjestu.
U tom duhu neophodnog međusobnog razumijevanja i dijaloga odgajamo i naše studente i studentice koji već u toku studija kroz različite programe i projekte, a posebno u mjesecu ramazanu, posjećuju brojna mjesta u Bosni i Hercegovini i živeći i radeći s našim ljudima šire taj duh.
Očekujemo da će poseban doprinos na tom planu dati svršenici master programa “Međureligijski studiji i izgradnja mira”, jer razumijevaju prirodu mira u učenju islama i kršćanstva i suštinu konflikta i razvijaju strategiju izgradnje mira. Svršenici i svršenice stječu vještine dijaloga, medijacije i posredovanja u individualnim i grupnim konfliktima te vještinu liječenja traume i pomirenja, kao i mnoga druga saznanja i vještine koje su danas potrebne posebno mladim ljudima u Bosni i Hercegovini.
Religijske zajednice već godinama pokreću i učestvuju u brojnim projektima čiji je cilj vraćanje povjerenja i jačanje dobrih međuljudskih odnosa i sve te projekte treba podržavati, razvijati i osnaživati, ali ono što je posebno važno jeste obrazovanje u tom duhu, što mi činimo posebno kroz “Međureligijske studije i izgradnju mira”. Obrazujemo novu generaciju mladih ljudi koji su svjesni da se mržnja ne savladava mržnjom, nego ljubavlju, koji su oslobođeni stereotipa i predrasuda i koji se ne plaše i ne mrze drugoga, nego razvijaju međusobno razumijevanje i poštovanje i iskreno, zajednički i nesebično rade na različitim projektima koji su u interesu čovjeka.
Očekujemo da će naših svršenika i svršenica biti u svim strukturama, vladinim i nevladinim organizacijama, u brojnim kolektivima i da će širiti tu pozitivnu energiju i optimističan pogled na svijet i život. Želimo da na autentičnoj duhovnosti, ispravnom razumijevanju vjerskih principa i njihovom dosljednom življenju, mijenjajući nabolje čovjeka i svijet, gradimo trajni mir na ovim prostorima.
- Vi ste na Fakultetu islamskih nauka angažovani na Katedri za hadis. Šta je to iz života Božijeg Poslanika što biste posebno istakli i izvukli kao primjer dijaloga i kao poziv vjernicima da rade u tom smjeru, grade dobre međureligijske, ali i međuljudske odnose sa svojim komšijama i sugrađanima?
Naglasio bih prije svega da, iako je opće raširena percepcija o sklonosti ka nasilju Muhammeda, s.a.v.s., da je on, ustvari, poslanik mira i dijaloga. O tome govore brojne relevantne historijske činjenice i mnogi objektivni autori, koji nisu muslimani. Vrlo je interesantno zapažanje Juana Cole, koji piše knjigu o Muhammedu, a.s., kao poslaniku mira usred sukoba imperija, naglašavajući da za razliku od Bizantske i Sasanidske imperije koji zagovaraju kulturu nasilja i rata Muhammed, s.a.v.s., donosi vjeru čiji je cilj uspostavljanje trajnog mira unutar čovjeka, između ljudskih civilizacija, ali i svih Božijih stvorenja.
Objava Kur’ana počinje u noći za koju se u Kur’anu kaže da je mir i spas, što znači da je i sama Objava takva, kao i Poslanik koji je obznanjuje. U vrijeme višedecenijskog pokolja između Bizantske i Sasanidske imperije Muhammed, s.a.v.s., nudi jasan dokaz da se ljudska civilizacija može i treba graditi na kulturi mira, razumijevanja i dobrih međuljudskih odnosa, a ne na kulturi nasilja, sukoba i konflikta.
Islam se još za vrijeme života Muhameda, s.a.v.s., raširio Arabijskim poluotokom, oslanjajući se, prvenstveno, na mehku moć umjesto na vojnu moć i uvijek je pribjegavao miru i mirovnim rješenjima, čak i kad je bio vojno napadnut. Poslanikova, s.a.v.s., vizija svijeta je suprotstavljena tom svijetu ratova, sukoba, konflikata, mržnje i zla i on zamišlja i radi na uspostavljanju svijeta mira. Muhammed, s.a.v.s., u konkretnim geografsko-historijskim okolnostima gradi svijet mira. Uostalom, svrha svake izvorne religije je da dosegne Boga Koji je Mir i Izvor mira, tako i islam teži voditi svoje sljedbenike k prebivalištu mira i da se u svijetu prepunom neravnoteže, napetosti i nedaća uspostavlja mir.
Prema učenju islama, mir nije samo odsustvo rata. Mir podrazumijeva potpuno, neometano funkcioniranje sistema istinskih vrijednosti unutar ljudskog bića, porodice, zajednice i društva. Pravi musliman je onaj koji istinski slijedi principe i učenje islama. Onaj koji je u savršenom miru sa sobom i drugima.
Naš voljeni poslanik Muhamed, s.a.v.s., je poslan kao milost cijelom čovječanstvu. Ako je donosilac religije milost i u Njegovoj donesenoj istini nema prisile onda je utisak da islam promovira nasilje neutemeljen, nelogičan i apsurdan. Islam u svom autentičnom učenju i življenju nije ništa drugo nego mir.
Prema tome, autentično slijeđenje Muhammeda, s.a.v.s., podrazumijeva da smo životno opredijeljeni za izgradnju mira, svojim riječima, saopćenjima, komentarima na društvenim mrežama, ali i, što je posebno važno, našom svakodnevnom izravnom komunikacijom i odnosom prema drugom. Znamo da je naš osobni primjer jači od hiljadu riječi praznog govora.
- Kakva je saradnja Fakulteta islamskih nauka sa Međureligijskim vijećem u BiH?
Kada se pogledaju misija Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini i Fakulteta islamskih nauka uviđamo da je naš zajednički cilj raditi na “promoviranju mira, poštivanja i zajedničkog života kroz međureligijski dijalog i saradnju”, odnosno širiti “…misiju humanizma i bolje razumijevanje među narodima, religijama i kulturama”, naravno, svako u svojim kapacitetima i okvirima.
U skladu s navedenim, sasvim je normalno bilo za očekivati da će Fakultet islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu, kao i drugi teološki fakulteti, blisko sarađivati s Međureligijskim vijećem u BiH i to godinama i činimo.
Ta saradnja se ogleda u organiziranju različitih naučnih skupova i posjeta znamenitih ličnosti iz inozemstva koje su prepoznate po širenju dijaloga i razumijevanja među narodima, religijama i kulturama, a svakako je najznačajniji projekt “Susreti mladih teologa”, kojeg su godinama vrlo uspješno vodili Međureligijsko vijeće u BiH i Fondacija Konrad Adenauer u saradnji sa četiri teološka fakulteta i Jevrejskom zajednicom.
Naravno, u posljednje vrijeme brojne su plodonosne aktivnosti kroz USAID-ov projekt PRO-Budućnost izgradnje mira i povjerenja među svim građanima u Bosni i Hercegovini, kojeg provodi međunarodna razvojna i humanitarna organizacija Catholic Relief Services (CRS), s brojnim partnerima, među kojima posebno mjesto zauzima Međureligijsko vijeće u BiH.
- Ima li Fakultet neke konkretne planove za studente Međureligijskog studija, ili bar neke od njih, u smislu angažmana pri nekoj od organizacija u sklopu Islamske zajednice, kao što je Međureligijsko vijeće u BiH?
U prvom planu našeg zajedničkog master programa “Međureligijski studiji i izgradnja mira” je misijsko djelovanje i nastojanje da svako od nas pojedinačno i kolektivno da svoj doprinos na polju prevazilaženja konflikata, nesporazuma i trauma i uspostavljanja dobrih međuljudskih odnosa, čvrste saradnje i povjerenja, a ne njegov komercijalni karakter u smislu da se završetkom ovog studijskog programa stječe diploma koja osigurava stalni i dobro plaćeni posao.
Želimo da naši svršenici i svršenice budu što prisutniji u svim sferama našeg bosanskohercegovačkog društva, u strukturama vlasti svih razina, u vladinim i nevladinim organizacijama, u privredi, odgojnim, obrazovnim, kulturnim, socijalnim i korektivnim ustanovama i različitim udruženjima na način da pronose pozitivnu atmosferu i da svojim načinom života budu uzori i živi primjeri razumijevanja, uvažavanja i dijaloga.
- Sa dekanom Katoličkog bogoslovnog fakulteta govorili smo o dijalogu nekad i sad, o tome kako i koliko se vodio međureligijski dijalog u vrijeme kada ste vi, sadašnji profesori bili studenti i uviđamo veliku razliku. Kako Vi vidite bosanskohercegovačko društvo u kontekstu međureligijskog dijaloga u nekoj skorijoj budućnosti?
Smatram da prema svemu što radimo trebamo biti krajnje objektivni i realni. S tim u vezi, trebamo kroz iskreni i otvoreni dijalog, što je posebno važno i daje smisao i utemeljenje dijalogu, govoriti o onome što nam je zajedničko i što može itekako doprinijeti poboljšanju stanja društva u kojem se nalazimo. Tu prije svega mislim na moralno-etičke teme i načine kako se oslobađati otuđenosti, dosade, nepravde, nasilja, kriminala i delikvencije i kako graditi moralan i čestit život. Neophodno je i kroz dijalog s pripadnicima drugih nacija, kultura i religija apostrofirati sve legitimne načine za jačanje naše svijesti o grijehu i zlu i načinima kako kreirati pretpostavke za moralan i čestit život.
Pa i najveći blagdani religijskih zajednica na bosanskohercegovačkim prostorima govore o onome što je svima nama zajedničko. Poruke ovih najvećih blagdana Pesaha, Uskrsa, Vaskrsa i mjeseca ramazana treba upravo shvatiti u tom smislu da mi ljudi nismo zaboravljeni. Bog nas voli i uvijek nam pruža rješenja. Na nama je da ih uvidimo, na pravilan način razumijemo i u životu primijenimo. Možemo biti u različitim formama ropstva i neslobode godinama, ali Bog će nam dati izbavljenje, naravno, treba tu biti i Mojsije/Musa i naše iskazivanje revolta i spremnost da podnesemo žrtve, što je simbolika, opet, Uskrsa i Vaskrsa. To je blagdan života i njegova osnovna poruka jeste da samo oni koji su spremni žrtvovati svoj život – mogu ga živjeti u njegovoj punini. I na kraju imamo mjesec ramazan kojim se veliča kao i kod Pesaha spuštanje Božije Riječi na Zemlju. Iz Svoje milosti Bog nam je spustio upute kako da proživimo život, za koji svako od nas ima samo jednu mogućnost, a njegov cilj je da ostvarimo raj/džennet (puninu dobra, bez zla), još na ovom svijetu. Zbog toga je prva objava Muhammedu, a.s., bila “Čitaj!” Čitaj poruke i slijedi ih kako bi te dovele do cilja!
Smatram da smo kao teolozi odgovorni da na osnovu učenja i principa naših vjera ponudimo svim našim ljudima utemeljenu nadu u drugačiji, bolji način života, kojeg će krasiti poštivanje čovjeka, uvažavanje njegove osobnosti i nastojanje da uvijek budemo pozitivni i korisni.
Želim da se vratimo na ono što smo istakli na početku ovog našeg razgovora, a to je da kada izgradimo mir u našim dušama tek onda možemo voditi iskreni i otvoreni dijalog i očekivati uspjeh u uspostavljanju pravednog i trajnog mira u svijetu koji nas okružuje, a nema veće ljudske privilegije nego biti glasnik pozitivnih vrijednosti, posebno mira i ljubavi.
- Poštovani profesore, zahvaljujem Vam na izdvojenom vremenu i Vašim odgovorima, na znanju i iskustvu koje ste nam prenijeli. Nadam se da će Vaša poruka doprijeti do što većeg broja naših građana.
Hvala Vama na prilici da govorimo o ovoj veoma značajnoj temi, koja ima egzistencijalnu važnost, u smislu da to nije samo jedan od kratkotrajnih edukativnih ili naučnoistraživačkih projekata nego proces od kojeg zavisi život na ovim prostorima.
Razgovarala Amina Kišić, asistent MRV BiH
