Crkva sv. Antuna Padovanskog katolička je crkva u Banjalučkoj biskupiji i nalazi se u Bihaću. Ova crkva posebna je specifičnost Bihaća zbog svoje historije i tri katoličke crkve posvećene svetom Antunu Padovanskom. Građena je krajem XIX stoljeća, a završena 1894. godine. Smatra se da je sagrađena na lokaciji gdje je i bila jedna od porušenih srednjovjekovnih bihaćkih crkava. Katolička crkva u Bihaću spada u red onih sakralnih građevina čiji se tipovi mogu sresti širom sjeverozapadnog dijela Hrvatske. Prostorno je zauzimala oko 900 m² sa visokim pravougaonim zvonikom. Uz džamiju Fethiju i Kapetanovu kulu dominirala je iznad gradskog urbanog jezgra.
Prva crkva
Prva crkva podignuta je 1266. godine kao gradska crkva pod upravom dominikanaca čiji se samostan nalazio uz samu crkvu. Jedna je od rijetkih europskih islamskih bogomolja koja je rađena u gotskom stilu i kao takva se smatra najstarijom građevinom gotičkog stila na području Bosne i Hercegovine. Ovo je bio jedan od razloga da bude proglašena za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. U njoj su se nalazili grobovi, uglavnom pripadnika hrvatskog plemstva. Kada su Osmanlije osvojile ovaj kraj, crkva je pretvorena u džamiju pod imenom Fethija (Osvojena). Posmrtni ostaci plemstva su prebačeni pored džamije a nadgrobne ploče ugrađene u pod i prebačene 1894. godine u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
Druga crkva
Gradnja druge crkve sv. Ante u Bihaću odvijala se u tri faze.
U prvoj fazi fra Ambrož Radmanović, bihaćki župnik, počinje gradnju nove crkve sa zvonikom na mjestu zvanom Žabela, koje se nalazi u samom centru grada, a radove završava 1891.godine novi župnik, fra Franjo Duljilović. Dužina crkve je povećana na 58 metara, dok je njena širina u dograđenom dijelu iznosila 24 metra. Time je Crkva sv. Ante Padovanskog dominirala iznad urbanog gradskog jezgra. Toranj je u ovoj fazi imao strmi krov i bio je pokriven limom.
U drugoj fazi, župnik fra Alojzije Mišić 1899. godine produžava crkvu za 11 metara i dograđuje novo polukružno svetište. Restauracija crkve je završena 1913. godine. Crkva je dodatno osvijetljena sa po jednim prozorskim otvorom na sjevernoj i južnoj strani objekta, te jednim prozorskim otvorom, smještenim u apsidi crkve.
Treća faza izgradnje crkve započela je 1938. godine do 1941. godine kada je fra Viktor Šakić poveo akciju za proširenje crkve i dozidanje tornja.
Godine 1943. savezničke avijacije, britanske, u velikom naletu su bombardirali Bihać, prilikom čega je znatno oštećena i crkva od čega je ostao sačuvan samo kvadratni visoki toranj sa zvonikom koji danas predstavlja sjećanje na to razdoblje i atrakciju za prolaznike.
Treća crkva
Treća crkva sv. Ante (župna) koja je izgrađena 1972. godine. Oktagonalnog je oblika. Do tada bogoslužje se držalo u provizornoj kapelici u ovećoj gospodarskoj zgradi uz župni stan. Na zvoniku se nalaze tri zvona. Godine 1977. u crkvu je postavljen križni put (terakota) J. Marinovića, te nešto kasnije brončani kipovi. U periodu 1992.-1995. crkva je pretrpjela značajna oštećenja. Danas se koristi i služi za potrebe župljana grada Bihaća.
