Naziv Biblija
Biblija je ime dobila najvjerojatnije po feničkoj luci Biblos, središtu trgovine papira i prvotno značenje jest „svitak“, „list“. Od imena luke Biblos u grčkom jeziku je stvoren naziv za knjigu biblos (Bύβλος), a deminutiv plurala te imenice je biblia (βιβλία) što bi značilo knjige. Kasnije je taj izraz dospio u latinski jezik i to u jednini te i mi danas u živim jezicima tim izrazom imenujemo samo jednu knjigu – Bibliju ili Sveto Pismo.
Biblijski kanon
Temeljna podjela Biblije jest na Stari zavjet i Novi zavjet. Stari zavjet govori o postanku svijeta i čovjeka te opisuje povijest izabranog Božjeg naroda do Isusa Krista, a Novi zavjet opisuje život i djelo Isusa Krista te povijest prve kršćanske zajednice do kraja 1. stoljeća. Židovi prihvaćaju samo Stari zavjet, a kršćani i Stari i Novi zavjet.
Biblija ima svoj kanon, odnosno autentični popis priznatih svetih knjiga židovske i kršćanske zajednice. Prema tom kanonu Stari zavjet ima 46, a Novi zavjet 27 knjiga. No, broj knjiga koje tvore kanon Starog zavjeta je različit. Naime za židovske i protestantske zajednice broj starozavjetnih knjiga je 39, a ne 46 kao kod katolika. Židovski kanon formalno broji 24 knjige, a to je zato što računaju kao jednu knjigu 1 i 2 knjigu o Samuelu, 1 i 2 o Kraljevima, 1 i 2 Ljetopisa, Ezru i Nehemiju te Dvanaest manjih proroka. Sedam knjiga koje su „višak“ po židovskom i protestantskom kanonu, a koje su uvrštene u katolički kanon su: Tobija, Judita, 1 i 2 knjiga o Makabejcima, Knjiga Mudrosti, Sirah i Baruh. U ovom kratkom pregledu Biblije držat ćemo se kanona Katoličke crkve.
Stari zavjet
Stari zavjet Katoličke crkve sadrži 46 knjiga koje se dijele na: povijesne spise, proročke spise, mudrosne spise i psalme.
U povijesne knjige se ubrajaju: Knjiga Postanka (Post), Knjiga Izlaska (Izl), Levitski zakonik (Lev), Knjiga Brojeva (Br), Ponovljeni zakon (Pnz), Jošua (Jš), Knjiga o Sucima (Suci), Ruta (Rut), Prva Knjiga o Samuelu (1 Sam), Druga knjiga o Samuelu (2 Sam), Prva knjiga o Kraljevima (1 Kr), Druga knjiga o Kraljevima (2 Kr), Prva knjiga Ljetopisa (1 Ljet), Druga knjiga Ljetpisa (2 Ljet), Ezra (Ezr), Nehemija (Neh), Tobija (Tob), Judita (Jdt), Estera (Est), Prva knjiga o Makabejcima (1 Mak) i Druga knjiga o Makabejcima (2 Mak).
Proročke knjige su: Izaija (Iz), Jeremija (Jr), Tužaljke (Tuž), Baruh (Bar), Ezekiel (Ez), Daniel (Dn), Hošea (Hoš), Joel (Jl), Amos (Am), Obadija (Ob), Jona (Jon), Mihej (Mih), Nahum (Nah), Habakuk (Hab), Sefanija (Sef), Hagaj (Hag), Zaharija (Zah) i Malahija (Mal).
U mudrosne knjige ubrajaju se: Job (Job), Mudre izreke (Izr), Propovjednik (Prop), Pjesma nad pjesmama (Pj), Knjiga Mudrosti (Mudr) i Knjiga Sirahova (Sir).
Psalmi su pjesme, raščlanjene po zakonima forme i metrike. Oni se također mogu ubrojiti u mudrosne knjige. U Bibliji ih ima 150.
Novi zavjet
Spisi ili „knjige“ koje sačinjavaju drugi dio kršćanskog Svetog Pisma nazivaju se Novi zavjet. On broji 27 knjiga i to 4 evanđelja (Matej, Marko, Luka i Ivan), Djela apostolska (Dj), 21 poslanicu (Rimljanima, Prva Korinćanima, Druga Korinćanima, Galaćanima, Efežanima, Filipljanima, Kološanima, Prva Solunjanima, Druga Solunjanima, Prva Timoteju, Druga Timoteju, Titu, Filemonu, Hebrejima, Jakovljeva poslanica, Prva Petrova, Druga Petrova, Prva Ivanova, Druga Ivanova, Treća Ivanova i Judina poslanica) te Otkrivenje (Otk).
Treba napomenuti da su poslanice u stvari pisma koja je, većinom, sv. Pavao pisao kršćanskim zajednicama koje je osnivao na svojim misijskim putovanjima. Većina tih poslanica nosi ime po mjestima u kojima je živjela kršćanska zajednica kojoj je pismo (posalnica) namijenjeno.
Vrijeme nastanka Biblije
Nastajala je jako dugo i polako i to prvo kroz usmenu predaju. Prve predaje se oblikuju u vrijeme praoca Abrahama, kojem se Jahve objavljuje u 19. st. pr. Krista. Zapisivanje usmene predaje započelo je u razdoblju židovskih kraljeva (11. – 10. st. pr. Kr.) i kroz idućih nekoliko stoljeća nastale su starozavjetne knjige. Posljednja od njih napisana je oko 60. godine pr. Kr.
I novozavjetne knjige su prvo prenošene usmenom predajom pa tek kasnije zapisane. Njihovo zapisivanje je počelo 50-ih godina, a zadnja knjiga (Otkrivenje) je napisana oko 100. godine.
Biblija nije, za razliku od Kur’ana, nastala tako što ju je Bog diktirao jednom čovjeku. Ona zapravo i nije nastala kao proces Božjeg diktiranja jednom ili više ljudi. Kršćani vjeruju da su biblijski pisci bili od Boga nadahnuti i da su, pišući Bibliju, u nju unijeli i sebe. Pisali su je različiti autori, različitih kultura te u njoj možemo naći različite stilove, ali i sve moguće književne vrste. Ovo je jako važno znati kako bi se moglo ispravno čitati i tumačiti Bibliju. S obzirom na rečeno, možemo reći da Biblija ima dva autora: pravi Autor je Bog, koji se poslužio sposobnošću ljudskih autora, koji su ujedno bili nadahnuti od Boga. Zato je za kršćane Biblija istovremeno i riječ Božja i riječ ljudska.
Jezik Biblije
Biblijske knjige Starog i Novog zavjeta izvorno su napisane na hebrejskom, aramejskom i grčkom jeziku.
Kada su u pitanju knjige Starog zavjeta, većina ih je napisana na hebrejskom jeziku. Odnosno sve one knjige koje židovi i protestanti ubrajaju u svoj kanon, napisane su na hebrejskom i djelomično na aramejskom. Ostatak starozavjetnih knjiga koje židovi i protestanti ne prihvaćaju, napisan je na grčkom jeziku.
Sve knjige Novoga zavjeta napisane su na grčkom jeziku.
Naravno, originalni rukopisi ne postoje, nego samo njihovi prijepisi. Najstariji prijepisi datiraju iz 3. st. pr. Kr. i otkriveni su 1947. u Qumranu na obalama Crnoga mora. Otkrio ih je slučajno pastir Muhammed edh-Dhib. Tražeći izgubljenu ovcu, on je u jednoj pećini pronašao ćupove u kojima su se nalazili prijepisi starozavjetnih knjiga.
Najstariji kršćanski pergament s dijelovima Ivanova evanđelja datira iz 125. godine, a pronađen je u Egiptu.
Prijevodi Biblije
Biblija je najraširenija knjiga na svijetu, prevedena, djelomično ili potpuno, na preko 2000 jezika i dijalekata.
Među najznačajnije prijevode treba ubrojiti Septuagintu, prijevod Staroga zavjeta s hebrejskog na grčki jezik. Prijevod su, prema legendi, napravila 72 židovskih učenjaka i to za 72 dana. Zato i nosi naziv Septuaginta, što u prijevodu znači Sedamdesetorica. Prijevod je bio namijenjen židovskoj zajednici u Aleksandriji koja se nije mogla služiti hebrejskim jezikom.
Drugi važan prijevod Biblije jest Vulgata. To je prvi cjelovit prijevod Biblije na latinski jezik. Načinio ga je, na poticaj pape Damaza I., sv. Jeronim krajem 4. stoljeća. Vulgata je stoljećima bila službeni prijevod Svetog Pisma za cijelu Katoličku Crkvu.
Što se tiče prijevoda na hrvatski jezik, najstariji djelomični prijevodi sežu u 9. stoljeće i vezani su za sv. Ćirila i Metoda. Kasnije se javljaju djelomični ili cjeloviti prijevodi Biblije, a najpoznatiji su prijevod isusovaca Bartola Kašića iz 1630. koji je sve do 2000. godine bio u rukopisu te prvi objavljeni prijevod Biblije kojeg je načinio fra Matija Petar Katančić koji je tiskan 1831. godine.
Biblija ili Sveto Pismo je najčitanija, najprevođenija i prva tiskana knjiga. U njoj su mnogi pronašli nadahnuće za svoja umjetnička djela, kako na području likovnog izričaja, tako i na području glazbe, filma, književnosti. Ona je, možemo reći, biser svjetske književne i kulturne baštine, ali je prije svega Božja riječ upućena svim ljudima. Kršćanin bi je trebao uzimati s ljubavlju i strahopoštovanjem, jer kroz nju progovara sam Bog i otkriva mu temeljna životna pitanja. Ona bi trebala mijenjati i oblikovati naš karakter te nas poticati i usmjeravati na djelovanje iz ljubavi. Ona i jest svjedočanstvo neizmjerne Božje ljubavi prema čovjeku.
Jozo Jezerčić
