”Gradimo mostove” misao vodilja je ovogodišnjeg interetničkog kampa koji se održavao u Sarajevu od 06. – 11.07.2020. u okviru projekta ”Koračajmo zajedno” i pod pokroviteljstvom Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih ”Ivan Pavao II.”
Potaknuti prošlogodišnjim uspjehom na prvom interetničkom kampu, koji se održao u Mostaru, Centar za mlade nastavlja tu praksu, ali ovaj put kao ,,domaćin” za mlade iz čitave Bosne i Hercegovine. Kroz međusobno upoznavanje mladih različitih vjeroispovijesti i zajedničko upoznavanje prirodnih i kulturnih ljepota naše zemlje, mladi prepoznaju važnost vlastite uloge u kreiranju kvalitetnijeg i mirnog ozračja u Bosni i Hercegovini, što je ujedno i cilj kampa.
Iako ”kampiranje” uglavnom vezujemo za šumsko okruženje, šatore, logorsku vatru, ni ovogodišnja praksa održavanja kampa u zgradi Centra za mlade, nije negativno utjecala na ciljeve i svrhu kampa, a ni na raspoloženje učesnika. Predavanja, radionice, sportske igre, posjete, izleti, nesmetano su se održavali uz maksimalan oprez zbog još uvijek vladajuće pandemije. Imajući u vidu da prethodnih nekoliko mjeseci izolacije za mlade nije bilo nimalo jednostavno, koordinatori projekta, vršnjački edukatori, ali i svi drugi zaposlenici Centra prošli su opsežnu edukaciju koja se tiče Djece u riziku, karakteristika razvojnih faza i mogućih intervencija unutar vanškolskog okruženja u kontekstu pandemije COVID – 19, kako bi spremno dočekali učesnike ovogodišnjih kampova.
,,Upoznati mlade drugih vjeroispovijesti, naučiti nešto novo, družiti se, ispričati se s nekim, izaći konačno iz kuće,..” najčešći su odgovori učesnika na pitanje: Koja je njihova motivacija za prijavu i učešće na kampu. Kroz svakodnevne evaluacije, koje su također obavezni dio kampa, zaključili smo da su njihova očekivanja iz dana u dan bila ispunjena, a samim time i misija, nas kao vršnjačkih edukatora i koordinatora projekta – uspješna.
Program interetničkog kampa pomno je planiran i prilagođen, tako da je bilo dovoljno vremena i za učenje kroz predavanja, i za posjete, izlete, odmore, i za ono najvažnije – dijalog i druženje.
Prvi dan je dan upoznavanja kroz različite varijante. Učesnici bivaju podijeljeni u nekoliko grupa, koje predvode vršnjački edukatori, i koji osmišljavaju način upoznavanja u tim grupama, a potom dolazi do upoznavanja svih grupa i učesnika međusobno. ”Tajni prijatelj” jedna je od najzanimljivijih i redovnih aktivnosti na kampovima. Podrazumijeva da svaki učesnik izvuče papirić sa nečijim imenom, i da kroz narednih nekoliko dana nastoji bolje upoznati svog ”tajnog prijatelja,” te otkriti njegov identitet tek posljednji dan na završnoj radionici, kada je predviđeno i simbolično darivanje tog prijatelja. Jasno da cilj ove aktivnosti nije samo ispunjenje datog zadatka, nego stjecanje novog prijateljstva i saznanja o tome što ,,drugi” pored nas vole, koji su njihovi talenti, želje, itd.
Buđenje u 07:00 uz glasni, jutarnji jingle ”Love generation,” je onaj malo manje drag dio učesnicima, no kvalitetno razgibavanje, koje predvode edukatori i koordinatori prije doručka, omogući podizanje energije za aktivnosti koje nas čekaju toga dana.
Drugi dan je održana radionica na temu međureligijskog dijaloga, a koju je predvodio tajnik Odbora za međureligijsku suradnju u Zenici Kenan Hodžić. Na izuzetno zanimljiv način, Kenan je kroz svoje interaktivno predavanje i rad u grupama uspio približiti mladima ustrojstvo pravoslavne crkve, katoličke crkve i islamske zajednice, uspostavivši paralelu između sve tri institucije. Predstavljanje razlika na takav način, i bogato iskustvo i rezultati mirovnog angažmana, kako Kenana, tako i drugih predavača, motivacija su i poticaj učesnicima da se odvaže aktivirati se na putu izgradnje mira i međureligijskog dijaloga.
Nakon predavanja i radionica, predviđeno je vrijeme za opuštanje, a drugi dan se to odvijalo kroz uvijek rado prihvaćene sportske aktivnosti. Još jedna zanimljiva, i prateća aktivnost interetničkog kampa jeste pripremanje večere u islamskom, pravoslavnom i katoličkom duhu. Utorak je bio predviđen za večeru u islamskom duhu, odnosno za pripremanje iftara (večernji obrok tokom islamskog mjeseca Ramazana, odnosno objed koji se uzima u prvi sumrak, neposredno nakon zalaska sunca. Iftarom se završava dan posta, a najčešće se obavlja prije obavljanja večernje molitve akšam-namaza). Edukatori i učesnici islamske vjeroispovijesti pobrinuli su se da kroz pripremu tradicionalnih ramazanskih jela, donesu duh Ramazana i podijele njegovu radost sa svima. Neizostavne ramazanije, datulje, topa, ružice, šerbe, samo su neka od serviranih jela i pića, pri čemu je veliki broj učesnika bio prvi put u prilici da proba takvo što. Nakon večere uslijedilo je zajedničko gledanje filma, kasnije promišljanje njegove pouke i ispraćanje drugog dana kampa.
Za treći dan kampa predviđena je posjeta vjerskim objektima u Sarajevu. Učesnici su imali priliku posjetiti staru pravoslavnu crkvu na Baščaršiji – crvku Svetih arhanđela Mihaila i Gavrila, koja se ubraja u jedan od najstarijih i najznačajnijih kulturno – povijesnih spomenika grada Sarajeva. Ono što je najviše zaintrigiralo učesnike, prilikom posjete pravoslavne crkve jest grob malog djeteta. Legenda kaže da je nekada davno na Baščaršiji stradalo dijete, od ruke svoje maćehe, te da se tijelo tog djeteta nije raspalo. Prema crkvenim knjigama, tijelo ako nije truležno, onda je sveto, odnosno to je bio jasan znak nevinog stradavanja djeteta. To dijete je doneseno u crkvu, i od tada se stvara vjerovanje da žene koje ne mogu imati djece, kroz molitvu Bogu i prolaskom ispod groba djeteta, njihova molitva biva uslišana. Osim toga, dolaze i roditelji čija su djeca bolesna i mole se za zdravlje. Ovdje dolaze svi bez obzira na vjeru i naciju i kako kažu njihove želje se ostvaruju.
Posjet je nastavljen crkvi i samostanu Sv. Antuna Padovanskog na Bistriku, gdje je mlade dočekao fra Marinko Pejić, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Dolazak franjevaca na naša područja, izgradnja samostana, uspostavljanje i održavanje međureligijskog dijaloga, rad s mladima, neka su od područja interesiranja učesnika, i područja koja je fra Marinko nastojao približiti mladima kroz vrijeme koje smo imali na raspolaganju prilikom posjete.
Nakon osvježenja u Franjevačkom samostanu, posjet je nastavljen Muzeju Jevreja Bosne i Hercegovine te Carevoj (Sultan Fatihovoj) džamiji, koja je jedna od najljepših i najstarijih džamija u Bosni i Hercegovini. Prilikom svake posjete predstavnici vjerskih zajednica ili koordinatori projekta nastoje ukazati na osnovna obilježja same građevine, njene kratke povijesti i zanimljivosti koje se vezuju za nju. Da bi sve to ostalo u sjećanju, za učesnike se prije polaska u posjetu vjerskim objektima pripremi zadatak da pronađu odgovore na 4 – 5 pitanja, koja se tiču vjerskih objekata i institucija, te aktivnosti unutar njih, uglavnom vezanih za mlade, na što učesnici posebno obrate pažnju i ispune očekivanja prilikom prezentiranja tih odgovora, uklapajući ih u svrhu i cilj samog kampa i vlastitog učešća.
Nakon slobodnog obilaska grada, predviđen je izlet na Vrelo Bosne, gdje su učesnici također trebali napraviti kratki video snimak ili fotografiju, koja bi odražavala parolu ”Gradimo mostove.” Bez obzira na izmorenost i ljetne temperature, prirodne ljepote Vrela Bosne su prevladale, stoga kreativnosti prilikom izrade fotografije i snimaka nije manjkalo.
Srijeda je predviđena za večer u pravoslavnom duhu, odnosno pripremanje Slave (pravoslavni običaj slavljenja obiteljskog sveca). Edukatori i učesnici pravoslavne vjeroispovijesti pripremali su pogaču (lomeći je u krugu, što je običaj), i panaiju, odnosno slavsko žito. Svaku večer bismo slušali i duhovnu glazbu (islamsku, pravoslavnu, katoličku) i kratko predstavljali običaje unutar vlastite obitelji, kako bi uporedili sličnosti ili pak pojedine razlike u običajima.
U nastavku večeri, djelatnik Centra za mlade, Josip Milanović govorio je o važnosti volonterizma za izgradnju mlade osobe, te su sudionici mogli razgovarati o svojim dosadašnjim iskustvima volontiranja. Poseban naglasak je stavljen na mogućnosti mladih da volonterizmom konkretno pridonesu izgradnji suživota u vlastitoj zajednici, a na ovaj način i šire. Da volontiranje itekako doprinosi izgradnji boljeg i mirnijeg sutra, potvrdile su vršnjačke edukatorice projekta Koračajmo zajedno, kroz iznošenje svog iskustva i rezultata svog mirovnog angažmana.
Idući dan je predviđen za učenje nečega potpuno novog, nečega s čime se učesnici nisu imali priliku susretati, a to je hebrejska kaligrafija, koju je predvodila Anna Kožemjakin, kaligraf i magistar povijesti i jevrejskih studija. Tijekom ove radionice, Anna je predstavila kaligrafiju u judaizmu i način stvaranja umjetničkih djela. U nastavku je uslijedio praktičan rad, gdje su učesnici vježbali osnove kaligrafije, kako bi napravili malu izložbu svojih radova i zasigurno trajnu uspomenu. Poslijepodnevni sati su protekli kroz predavanja na temu prevencije ovisnosti, koju je vodio Josip Milanović, a koja je izuzetno važna osobito za mladu populaciju, koja se suočava s brojnim izazovima koje tehnološki napredak i otkrića stavljaju pred nas. Preveniranje nastanka ovisnosti, ma koje vrste, jedan je od koraka bez kojih izgradnja mirnog društva nije ostvariva, stoga je važno istovremeno se baviti njome i ukomponirati je u sadržaj kampa i drugih oblika povezivanja mladih.
Sljedeću radionicu je predvodio magistar pedagogije, Antonio Topalović koji je učesnicima približio pojam i važnost interkulturalnog dijaloga. Kroz slike je predstavio različite probleme društva, potičući učesnike na posviješćivanje i promišljanje svakog od navedenih, što je rezultiralo impresivnom diskusijom, koja je ostavila pozitivan dojam na sve prisutne.
Nakon okončanih radionica, uslijedila je večera u katoličkom duhu, gdje su edukatori i učesnici katoličke vjeroispovijesti predstavljali uskršnje običaje u svojim obiteljima. Na stolu su pripremljena jela koja nazivamo ”posvećenje” (posvećeno jelo koje se blaguje Uskrs). To su: pogača, sir, oguljena jaja, šunka, i neizostavna šarena jaja, kao najpoznatiji simbol Uskrsa.
Za završetak večeri predviđen je kviz znanja, koji je prema riječima učesnika, bio jedan od najzanimljivijih događaja na kampu. Zahvaljujući kreativnosti koordinatora projekta, kviz je osmišljen tako da sjedinjuje sve dosad o čemu se govorilo i učilo na kampu. Od učesnika se zahtjevala maksimalna pažnja, timski rad, brzina i kreativnost. Kviz kao takav omogućio je prisjećanje dosad naučenog, učenje onog što smo možda propustili, još bolje upoznavanje i povezivanje s grupom, ali i upoznavanje sebe samih i svojih talenata u jednom potpuno novom, još uvijek dijelom nepoznatom okruženju.
Petak, predzadnji dan kampa predviđen je za dovršavanje praktičnih radova s Annom i pripremom izložbe i za dugo očekivani izlet na Jahorinu. Cjelodnevni boravak na Jahorini, šetnje, žičara, bob staza, te na kraju dana i roštilj, činile su se kao idealno privođenje kraju kampa.
Posljednji dan predviđen je za evaluaciju u velikoj grupi, izmjenu dojmova, iskustva, ispunjenih ili neispunjenih očekivanja te otkrivanje ”Tajnog prijatelja.” Prema riječima učesnika, ali i prema njihovom odnosu prema svim aktivnostima i zadacima, još od početka su shvatili samu smisao kampa, i dopustili sebi širenje vlastitih viđenja ,,drugog i drugačijeg,” stoga su s kampa i otišli s pozitivnim dojmovima.
Koračati zajedno putem mira i međureligijskog dijaloga, znači koračati onim ne tako jednostavnim putem, putem bez prepreka, ali ovi mladi ljudi su pokazali da je to ipak moguće. Spremnost da pitaju, da aktivno čuju, da otvoreno prihvate i na isti način daju odgovor o sebi, prenošenje pozitivnih dojmova u vlastitoj zajednici, sklapanje trajnih prijateljstva, povratak na kamp, mirovni angažman – sve su indikatori koji ukazuju na uspješnost kampa kao jednog od mehanizama izgradnje mira i međureligijskog dijaloga. Iako nam se na brojne načine nameće činjenica da smo konfliktno društvo koje živi u kulturi nasilja, ipak kroz ovakve događaje, koji zasigurno zaslužuju još veću društvenu pažnju, vidimo da kultura mira nije nešto nedohvatljivo. Pružanjem podrške populaciji mladih, obrazovanjem, poticanjem na aktiviranje u raznim segmentima društva, te prije svega vlastitim primjerom, na putu smo željene promjene.
Marina Papić, Sarajevo
Koordinator na projektu ”Vjerski službenici i mladi u borbi protiv govora mržnje”
