Hanuka je praznik koji se slavi kao sjećanje na pobjedonosnu oslobodilačku borbu jevrejskog naroda protiv mnogobožačke helenističke dinastije Seleukida na čelu sa carem Antiohom IV Epifanom.
Helenizam je bio izraz težnje stvaranja jedinstvenog naroda u ovoj carevini sredstvima asimilacije i ujednačavanja grčke kulture. Antioh je carskim dekretom zabranio obdržavanje Tore u Judeji, a pod prijetnjom smrtne kazne bilo je zabranjeno obrezivati djecu, svetkovati subotu ili se uzdržavati od nečiste hrane.
Po Antiohovom naređenju Hram je oskrnavljen prinošenjem svinje na žrtveniku, prinošenje žrtava Bogu Izraela obustavljeno – a umjesto toga uvedeno obavezno prisustvovanje prinošenju nečistih životinja na žrtvu helenskim bogovima po svim gradovima Judeje. One koji bi odbili da jedu idolske žrtve – okupacione vlasti bi pobile. Situacija je kulminirala kada su osvajači onečistili jerusalimski Hram unoseći u njega kip grčkog božanstva Zeusa i postavivši ga na sam oltar Hrama. Premda malobrojni, podigli su se tada, 167 godine. p. n. e., ustanici pod vodstvom sveštenika Matatije iz kraljevskoga roda dinastije Hašmonejaca i njegovih pet sinova. Oni odlaze u Modiin i tamo ruše mnogobožački kip čime počinje gerilski rat malog naroda protiv moćne imperije. Nakon Matatijine smrti, vodstvo preuzima njegov sin Jeuda Makabi (u prevodu “čekić”) koji nakon tri godine ratovanja nanosi veliki poraz neprijatelju istjeravši ga iz Jerusalima. 25. Kisleva, na godišnjicu ponižavajućeg carskog dekreta o zabranama Jeuda Makabi ruši tuđinske idole i posvećuje žrtvenik, samim tim i Hram. Odatle i naziv praznika Hanuka što na hebrejskom znači “posvećenje”.
Ustanici su nakon pobjede obredno očistili Hram u želji da što prije zapale svjetla u hramskom svijećnjaku, menori. Međutim, obredno čistoga ulja, zapečaćenoga pečatom velikog sveštenika, bilo je dovoljno za samo jedan dan gorenja. Ipak su odlučili zapaliti svjetla u menori, kako bi barem toga pobjedničkog dana osvjetljavala Hram. Ali, čudom je ovo ulje gorjelo osam dana. Kao spomen na ovo čudo, od tada se tokom osam dana, koliko je ono trajalo, slavi praznik svjetla, Hanuka.
U jevrejskim domovima i u sinagogama, na ulicama i trgovima, pale se u večernjim satima veliki i mali svijećnjaci i uljne svjetiljke, svaki dan dodajući po jednu svijeću ili žižak, te od prvoga do osmoga dana praznika količina svjetlosti raste. Paljenje svjetala za Hanuku je vjerska obaveza.
Kao uspomena na „čudo ulja“ u vrijeme Hanuke se jedu različiti slatki i slani uštipci prženi u ulju a običaj je i darovati djecu.
Izrazi kojima se čestita Hanuka: Hanuka lesimha! (Hanuka na radost!), ili na Ladinu: Hanuka alegre! (Sretna Hanuka!)
