Hadždž je u islamu namjera i putovanje u Mekku s ciljem obavljanja određenih obreda i posjete Kabi, najsvetijem mjestu muslimana na svijetu, u određeno vrijeme, tokom zu-l-hidždžeta, posljednjeg mjeseca u hidžretskoj godini i pod određenim uvjetima. Hadždž je peti stub islama i smatra se krunom svih ibadeta u islamu, a obaveza je svakom slobodnom, punoljetnom i pametnom muslimanu i muslimanki koji posjeduju imovinu za putovanje, slobodu i sigurnost puta.
Historijat
Kaba i prostor oko nje su sveti otkad postoji Zemlja i svijet na njoj. Prvu Kabu je izgradio, po Božijem nadahnuću, sam Adem, a.s., i ona je postala prvim hramom na Zemlji u kome će se poštovati Jedan Jedini Bog. Nazvana je Bejtullah, što znači Allahova kuća.
Kasnije su je, nakon što se srušila tokom potopa i pala u zaborav, obnovili Ibrahim i Ismail, a.s., po Božijem naređenju. Zatim je Bog Ibrahimu, a.s., naredio da utemelji obred hodočašća.
S vremenom su se Arapi, prema islamskim historičarima, udaljili od Ibrahimove vjere u Jednog Boga i počeli obožavati idole i kipove. Kabu su ispunili kipovima svojih ”božanstava”, tako da je svako arapsko pleme imalo svoga idola u Kabi i dolazilo ga tamo hodočastiti. Tako je bilo i u vrijeme prije poslanstva Muhameda, a.s.
Obavezne radnje
Obavljanje hadža, pored obilaska znamenitosti Mekke i Medine, izvršavanja vadžiba i sunneta podrazumijeva i izvršavanje farzova hadždža.
Riječ farz i ovdje, kao i u svakoj drugoj islamskoj dužnosti, znači strogi islamski propis bez kojeg nije valjano obavljanje te dužnosti.
Hadždž ima tri farza, a to su:
- Ihram. Ihram znači donošenje odluke i preuzimanje obaveze obavljanja hadža ili umre, koje u slučaju muškaraca podrazumijeva i oblačenje posebne nešivene odjeće. Ihramom se stupa u obavljanje umre ili hadža kao što početnim tekbirom stupamo u namaz.
- Stajanje i boravak na Arefatu 9. dana mjeseca zu-l-hidždže. Shodno riječima Allahovog Poslanika, a.s., koji je rekao: “Hadždž je Arefat.” što znači, da onaj ko ne bude na Arefatu devetog dana zu-l-hidždžeta nema hadždža.
Na dan Arefata je Uzvišeni Stvoritelj upotpunio našu vjeru, kazujući nam u Svojoj Knjizi:
„Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“ (Kur’an, sura El-Maida, 3.)
- Tavafu-z-zijare, tavaf poslije Arefata i to svega četiri obilaska oko Kabe, dok su ostala tri tavafa vadžib.
Kaže Allah, dž.š.:
“I neka oko Hrama drevnog obilaze!” (Kur’an, sura El-Hadždž, 29.)
Tavaf je obilazak oko Kabe. Određen je vremenski i prostorno, te kao takav ima svoje obavezne i preporučene radnje. Ovaj tavaf se obavlja od zore prvog dana Kurban-bajrama, poslije silaska sa Arefata, a obaveza ihrama ne prestaje dok se ovaj tavaf ne obavi.
Smisao
Hadždž je uzvišeni ibadet i on ima svoje mudrosti, te materijalne, duhovne, pojedinačne, kolektivne, lokalne i svjetske koristi, ciljeve i tajne. Jedna od mudrosti hadždža je i ta da musliman izlazi iz uže sredine koja ga okružuje i upoznaje se sa muslimanima cijeloga svijeta, te tako proširuje svoje spoznajne horizonte. Hadždž muslimane uči miru i toleranciji. Hadžija u toku obreda hadždža ne ubija životinje, ne siječe grane drveća, ne kida bilje i od njegova uznemiravanja su svi pošteđeni. Hadžije se navikavaju na jednakost u toku obreda hadždža. Muslimani osjećaju jednakost kroz namaz i još veću jednakost kroz hadždž. Svi su u namazu u safovima, ali je moguća razlika u nošnji, po kojoj se neko razlikuje od drugih. Međutim, na hadžu se brišu i te razlike. Sve hadžije zaogrnute su u bijele ihrame i brišu sve vanjske razlike među vjernicima.
Uzvišeni Allah kaže:
“Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti.” (Kur’an, sura Alu Imran, 97.)
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, a.s., upitan je: ‘Koje djelo je najvrednije?’ Odgovorio je: ‘Vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika.’ Onda je ponovo upitan šta je potom najvrednije, pa je odgovorio: ‘Ulaganje napora na Allahovom putu.’ Onda je ponovo upitan: ‘Šta je potom najvrednije?’ Odgovorio je: ‘Kod Allaha primljen hadž.’” (Hadis prenosi Buharija)
Hadžija ostavlja svoju domovinu, porodicu, imetak i poslove i ide na put, odazivajući se pozivu Allaha, dž. š., kad naređuje Ibrahimu, a. s.:
“I oglasi ljudima hadž! Dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim, dolazit će iz mjesta dalekih.” (Kur’an, sura Hadždž, 27.)
Zbog tog poziva, hadžija u Telbiji ponavlja: “Lebbejkellahume, lebbejk!”. To je odgovor na Allahov, dž. š., poziv upućen svim muslimanima.
Obaviti obrede hadždža se poredi sa malom bitkom u odnosu na ono što slijedi za svakog hodočasnika, a to je biti hadžija! Biti hadžija je posebna titula i počast, ali i obaveza vođenja “velike bitke” hadžije sa samim sobom. Borba protiv svojih slabosti i loših navika mora trajati cijeli život, jer je veoma teško mijenjati stare uhodane navike.
Za obavljen i primljen hadždž Gospodar obećava izuzetnu nagradu – Džennet, a na ovom svijetu hadžija mora biti uzoran u svojoj zajednici u obavljanju vjerskih dužnosti, te biti milostiv, strpljiv, blag prema drugima i upućivati druge da čine dobra i korisna djela.
Dakle, biti hadžija predstavlja posebnu čast, privilegiju i odgovornost, jer za primljen hadždž nema druge nagrade osim Dženneta.
Pojmovi:
- dž.š. – dželle še’nuhu – Uzvišeni, koristi se pri spominjanju Božijeg imena;
- a.s. – alejhi-s-selam – neka je na njega Allahov mir i spas, koristi se pri spominjanju Božijih poslanika;
- r.a. – radijallahu anhu – neka je Allah zadovoljan njim, koristi se pri spominjanju imena drugova Muhammeda, a.s.;
- farz – stroga vjerska obaveza;
- vadžib – vjerska obaveza, ali ne tako stroga kao farz;
- sunnet – praksa Poslanika Muhammeda, a.s.
Priredio: Mujaga ef. Cifrić
