Katolički školski centar Sv. Josip Sarajevo je katolički školski centar koji se nalazi u Sarajevu, tačnije na Banjskom brijegu (Mejtašu). U sklopu objekta su još crkva Kraljice Svete Krunice u sklopu samostana redovnica, pripadnica reda Kćeri Božje ljubavi. Nalazi se u ulici Mehmed Paše Sokolovića, kao Osnovna škola, Gimnazija i Srednja medicinska škola. Postoji još jedna odvojena osnovna škola na Stupu.
Dio je kompleksa Katoličkih škola za Europu koje se na teritoriji BiH još nalaze u Zenici, Travniku, Žepču, Banja Luci i Bihaću. Osnovale su je časne sestre, ubrzo nakon dolaska Austrougarske vlasti. Nakon drugog svjetskog rata, škola postaje društveno vlasništvo, da bi se 1994. u jeku rata u Sarajevu osnovao novi Katolički školski centar Sv. Josip,koji je također zaštitnik škole, te se dan škole obilježava 19.ožujka. Svake godine organizira se Božićni bazar, koji okuplja učenike, roditelje, uposlenike, kao i sve ljude dobre volje koji dođu posjetiti ga. Početkom godine organiziraju se i dani Kruha, a prilozi sakupljeni na ovim manifestacijama proslijeđuju se u humanitarne svrhe.
Medicinska škola (koju sam i završio), ima dva smjera. Fizioterapeutski tehničar i Opći smjer. Škola također nudi i brojne vannastavne aktivnosti poput plesne i debatne sekcije. Tu su i glazbena sekcija, školski zbor, te sportske sekcije u malom nogometu, košarci, odbojci te stonom tenisu.
U okviru srednje škole nalazi se internat koji omogućuje učenicima iz udaljenih krajeva da pohađaju nastavu.
Školu pohađaju učenici svih vjeroispovjesti i nacionalnosti. Učenici imaju pravo pohađati islamski, katolički i pravoslavni vjeronauk, te moral i etiku. To je škola kojoj ne manjka znanja ni kvaliteta, ali isto tako ni međusobne solidarnosti, poštivanja različitosti, te društvene kohezije koja je kao takvu održava već dugi niz godina. Bivši učenici KŠC-a, pokazuju dobro predznanje kasnije u srednjim školama i na fakultetima. Kao bivši učenik, rado se prisjećam brojnih sretnih trenutaka dok sam je pohađao u ni malo jednostavnom periodu adolescencije, koji je za svakog čovjeka izazov kada se formira ličnost, traži sebe, u jednoj kompleksnoj raskrsnici gdje je potrebno izabrati pravi put. Obrazovanje tada igra veliku ulogu, a škola je i više od obrazovanja, složićete se.
Neizmjerno sam zahvalan svojoj školi na podršci u tom vremenu. Nije ugodan osjećaj ako pokupiš ”kečinu” na satu radi neke sitnice, pa onda vraćajući se kući još vidiš kako tamo u nekoj drugoj školi bježe sa časa. Ali je zato velika satisfakcija kada profesor na fakultetu pita studente za nešto, ni sam ne očekujući da će dobiti odgovor. Okrenuo sam se iza sebe i našao sam odgovor i drugi su se okrenuli, ali nisu uspjeli naći ništa. Taj odgovor na predavanju, sutra može biti uspješno izvršena obaveza na poslu, pametna odluka u životu, možda potez kojim će se spasiti životi drugih, kada ću se opet okrenuti, zahvaliti onima koji su me to naučili, i zatim hrabro nastaviti dalje.
Andrej Doko
